srijeda, 01.02.2012.
UNIŠTIMO HRVATSKO DRUŠTVO I PODUZETNIŠTVO POTICAJIMA
Uništimo hrvatsko gospodarstvo poticajima!
Tvrtka Tom-Inter u vlasništvu Tomislava Smotalića aplicirala je 2005. godine na natječaju Fonda za razvoj i zapošljavanje (u nastavku Fond) svojim investicijskim projektom „Hostel“ za kojeg je prema zahtjevu poduzetnika za kreditiranje bilo potrebno 2.000.000,00 kuna. Fond je tvrtki Tom-Inter d.o.o. 1. prosinca 2005. godine odobrio kredit u iznosu od 1.500.000,00 kuna. Uz objašnjenje da trenutno nemaju više sredstava, na sastanku održanom u svrhu konzultacija o kreditu, predstavnici Fonda su im obećali izvršiti naknadno dofinanciranje u iznosu od 500.000,00 kuna za dovršetak investicijskog projekta. Međutim, čelnici Fonda su iz nekog razloga zaboravili svoje obećanje, iako projektna dokumentacija jasno govori o zahtjevu za financiranje u iznosu od 2.000.000,00 kuna. Pritom, tek po potpisu dokumentacije i aktiviranju kredita, korisnici kredita (tvrtka Tom-Inter) postaju svjesni da su im sredstva u stvari odobrena za nešto što oni nisu tražili. Umjesto zahtjeva za financiranje uređenja hostela kao osnovne djelatnosti, ugovor je navodio „proširenje postojeće djelatnosti – Pranje rublja i kemijsko čišćenje“ za što poduzetnicima nije trebao ni kredit niti dodatno ulaganje! Nakon dugotrajne borbe s administracijom Fonda, 22. listopada 2009. godine obitelj Smotalić konačno dobiva suglasnost Fonda za obavljanje djelatnosti noćenja u hostelu.
No tu problemi obitelji Smotalić tek počinju. Iako Fond nikada nije financirao tvrtku Tom-Inter prema projektnoj dokumentaciji, te iako je na kraju tvrtka Tom-Inter ishodovala sve potrebne dozvole za pravu namjenu kredita, obećano dofinanciranje nikada nije realizirano. S druge strane, koristeći uvjete prvotno odobrenog kredita, banka je aktivirala svoja prava i rate kredita počele su stizati na naplatu. Tvrtka Tom-Inter kao i cijela obitelj Smotalić, kojoj je to bio zajednički obiteljski projekt, našla se pred zidom. S nerealiziranim projektom, u nemilosrdnoj borbi s vremenom i birokracijom. Danas im prijeti ovrha, osjećaju se prevareno i poniženo, a sve to pod krinkom pametnog ulaganja proračunskog novca u poticanje poduzetnika, gospodarskog rasta i zapošljavanja.
Smotalići ne mogu, tko može?
Istražujući nelogičnosti u predmetu dodjele sredstava tvrtki Tom-Inter d.o.o. Udruga Partnerstvo za društveni razvoj došla je do zanimljivih otkrića. Iz javno dostupnih podataka, te dokumentacije koju nam je dostavilo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva proizlazi da je Fond za razvoj i zapošljavanje u 2005. i 2006. godini odobrio 64 kredita u ukupnom iznosu od 392.260.599,00 kuna. Visine kredita variraju, od nekoliko stotina tisuća kuna do nekoliko milijuna kuna. Najveći kredit u iznosu od 19 milijuna kuna odobren je tvrtki Mopar d.o.o., najmanji u iznosu od 333.000,00 kuna tvrtki Laboratorij zvuka d.o.o.
____________________________________________________________
Ipak, ovdje valja uzeti u obzir neobičnu okolnost pod kojom su obrtu za proizvodnju rezane građe i finalnih proizvoda od drveta, PM Lignum, na isti dan, 11. srpnja 2006. godine odobrena dva kredita; jedan u iznosu od 12 milijuna kuna, a drugi od 15 milijuna kuna. Sljedom navedenog, PM Lignumu je ukupno odobreno 27 milijuna kuna kredita. Inače, vlasnik PM Lignuma je HDZ-ov bivši ministar obrane i umirovljeni general Pavao Miljavac. Krajem 2010. godine mediji su pisali o povlaštenom položaju PM Lignuma, odnosno Miljavca u slučaju Hrvatskih šuma koje su devet mjeseci propuštale provesti pravomoćno ovršno rješenje za naplatu 20,8 milijuna kuna. Miljavčev višemilijunski dug prema Hrvatskim šumama naposljetku je, pod jednako neobičnim okolnostima, platio riječki poduzetnik i vlasnik Euro-Petrola, Jozo Kalem.
____________________________________________________________
Krediti pod posebnim uvjetima, u cilju podizanja hrvatskog gospodarstva, odobreni su i tvrtkama Mupera d.o.o. (21. srpanj 2005., 14,8 milijuna kuna) i Vino Ilok d.d. (14. ožujak 2006., 11,5 milijuna kuna). Zajedničko ovim dvjema tvrtkama je – Miroslav Kutle. Tvrtka Mupera sa sjedištem u Lihtenštajnu, inače obuhvaćena optužnicom za Dubrovačku banku, prema pisanju medija smatra se plodom nekadašnjeg prijateljstva Nevena Barača i Miroslava Kutle. S druge strane, u Nadzornom odboru Vino Ilok d.d. sjede uski Kutlini suradnici Davor Vlajčević i Antun Crlenjak. Logika govori da je Fond uložio ukupno 26,3 milijuna kuna hrvatskih poreznih obveznika za gospodarski poticaj poduzetniku Miroslavu Kutli, najpoznatijem tajkunu iz devedesetih, a danas i najtraženijem Hrvatu za kojim je raspisana i Interpolova tjeralica za kazneno djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Tim novcem danas plaćamo njegov trajni odmor u Bosni i Hercegovini.
____________________________________________________________
Kredit u iznosu od 6 milijuna kuna (1.prosinca 2005.) odobren je tvrtki Obšivač d.o.o. čiji je vlasnik Zoran Obšivač, član HDZ-a i dobar prijatelj Luke Bebića. Obšivač je, inače, izvođač vrlo vrijednih radova koje država financira na jugu Dalmacije, a da je ta tvrtka "miljenik" vlasti više puta se žalio i Stipe Gabrić Jambo.
____________________________________________________________
Tvrtki Zetro d.o.o. u vlasništvu HSP-ovg zastupnika Ivice Zorice odobreno je 9,6 milijuna kuna kredita. Da li zbog tada neophodnih glasova HSP-a u Saboru, teško je utvrditi. HDZ-ovom dvojcu tati Zdravku i sinu Danijelu Sočkoviću (tvrtka V.A.M.-ING d.o.o.) dodijeljeno je 9,5 milijuna kuna.
____________________________________________________________
Danas nešto poznatiji HDZ-ovci Franjo Lucić i Darko Eškinja također su dobili kredite od Fonda. Luciću i njegovoj tvrtki Tofrado, koja je prema pisanju medija u međuvremenu nagomilala dug od 5 milijuna kuna prema Hrvatskim šumama, odobreno je 7,6 milijuna kuna kredita; a bivšem biogradskom gradonačelniku Eškinji i njegovoj Tvornici mreža i ambalaže 8 milijuna kuna.
____________________________________________________________
Tvrtka Mladik d.o.o. dobila je kredit od Fonda u iznosu od 6.830.000,00 kuna, dok je tvrtki Vinka d.o.o. odobreno dvostruko više, 12.500.000,00 kuna. Zanimljivo, i Mladik i Vinka, prema pisanju medija, nalaze se na popisu pravnih i fizičkih osoba u Hrvatskoj kojima su dodjeljivani sumnjivi krediti Hypo Alpe Adria Grupe. Tvrtki Mladik u iznosu od 1,9 milijuna eura, a tvrtki Vinka vrtoglavih 13,2 milijuna eura!
___________________________________________________________
U Drvoplastu u stečaju je nešto promijenjena priča. I ova je tvrtka bila u predstečajnom stanju u trenutku odobravanja kredita, baš kao i ova prethodna, novac koji je isplaćen od Fonda za razvoj i HBOR-a nikada nije sjeo na račun tvrtke a svi šute o tome gdje je i kome uplaćen, strojevi koji su trebali biti kupljeni za tu lovu, nikada nisu kupljeni niti je proizvodnja započela iako je to bila svrha kredita.
U krugu firme neprekidno posluje tvrtka Europlast d.o.o i Trgo-drvoplast d.o.o obje tvrtke supruge Dragana Čičića, Đurđice Čičić.
Bivši moćnik »SAO Krajine« mora HBOR-u vratiti 17 milijuna kuna
Dragan Čičić, jedan od moćnika tzv. SAO Krajine koji se 1993. čak kandidirao na »krajiškim izborima« s programom »Velike Srbije«, kredit od HBOR-a dobio je potkraj 2002. godine!
Nakon što je policija izvijestila javnost da u suradnji s državnim odvjetništvom u Petrinji istražuje slučaj dodjele kredita od 17 milijuna kuna poduzeću »Drvoplast« d.o.o. iz Petrinje, Hrvatska banka za obnovu i razvitak otkazala je sporni kredit i zatražila povrat isplaćenih sredstava.
Kako smo već pisali, sporni je kredit vlasnik »Drvoplasta« Dragan Čičić dobio u prosincu 2002., a novac je bio namijenjen »finalizaciji prerade drva i uvođenje novih tehnologija za proizvodnju plastičnih folija«. Čičić je državljanin triju država – SCG, BiH i Hrvatske. Tijekom rata u Hrvatskoj bio je blizak Borislavu Mikeliću i vrlo moćan u »SAO Krajini«, a 1993. se kandidirao i na »krajiškim« izborima, navodeći kao svoj predizborni program »što skorije ujedinjenje s Republikom Srpskom, Srbijom i Crnom Gorom - da rijeke koje nas dijele budu ono što jesu - prirodna bogatstva velike Srbije«.
Nakon »Oluje«, Čičić je pobjegao u Srbiju, gdje se nastavio baviti poduzetništvom, a do 2000. bio je u vrhu JUL-a, stranke koju je vodila Miloševićeva supruga Mira Marković. Nakon razlaza s JUL-om Čičić se preselio u Republiku Srpsku te pokrenuo pogon »Drvoplasta« u Petrinji. No, kod odobravanja kredita, nisu sporne Čičićeva ratna i poratna prošlost, već činjenica da je račun tvrtke u času uplate kredita bio blokiran zbog neplaćanja komunalne naknade.
Stvari su se počele »bistriti« kada su vijećnici HSP-a u skupštini Sisačko-moslavačke županije, postavili zastupničko pitanje o Čičićevom kreditu.
Kako smo pisali, utvrđeno je da u godinu i pol od isplate kredita u »Drvoplastu« nije pokrenuta nikakva nova proizvodnja niti je bilo novog zapošljavanja, a ni radnicima više mjeseci nisu isplaćivane plaće. U dopisu koji je HBOR poslao »Drvoplastu«, navodi se: »Budući da ste bez znanja HBOR-a, samoinicijativno odstupili od projekta te nenamjenski trošili sredstva, smatramo nužnim otkazati ugovor«. Na kraju HBOR daje Čičiću rok od 8 dana za povrat novaca, u iznosu od 2.042.223 eura.
Nakon svega, u utorak je Županijsko vijeće HSP-a poslalo priopćenje što ga je potpisao zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Velimir Kvesić, u kome se od policije i pravosuđa zahtijeva da utvrde gdje su nestala sredstva poreznih obveznika. Po neslužbenim informacijama, Čičić je novac koji je dobio od Hrvatske, ulagao u svoje poslove u BiH, SCG, Sloveniji, Italiji i Rumunjskoj, a sumnja se da je dijelom novca kupio i stan u Londonu u kojem danas većinom boravi.
Ovaj tekst je doslovno prenešen iz Vjesnika od 09.09.2004.
___________________________________________________________
Slijedeći u nizu od mnogih je Krešimirovo drvo. Uprava firme dobila je nekih 2.000.000,00 eur od HBOR-a i naravno propali su. Nekretnina je prodavana u stečaju a kupio ju je jedan od bivših vlasnika.
____________________________________________________________
EKON-SAT d.o.o u Čemernici Donjoj je tvrtka koju je osnovao bivši direktor velesajma Pavelić a njegov sin je bio direktor. Fond za razvoj je investirao u pogon, koji je naravno "pukim slučajem" odvežen i montiran na drugo mjesto prije nego što je firma otišla u stečaj, tako da je Fondu ostala gola zemlja, a nekretninu će kupiti onaj tko opet dobije kredit od Fonda ili HBOR-a i tko ima čvrste veze naravno (sudeći po drugim slučajevima, vjerovatno isti vlasnik uz novi kredit).
____________________________________________________________
GALTAR d.o.o - o njemu je napisano članaka i članaka. Kredit od 72.000.000,00 DEM hrvatskih banka i nadhipoteke HBOR-a što znači da je HBOR dao sav novac jer su se banke kod HBOR-a zadužile, a osiguranje su dvije trošne kućice u Dubovcu i Okučanima koje ne vrijede 2.000,oo DEM. GALTAR d.o.o ima nekoliko novih tvrtki koje su osnovane s namjerom daljnjeg prebacivanja imovine, što je uspješno učinjeno te se u stečaju prodavala nekretnina, jer pokretnina gotovo da i nije bilo. Naravno da je nekretnina prodana putem kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje za 7.500.000,00 eur?????
Radnici »Galtar Croma« dobili otkaze
OKUČANI, 8. prosinca Još prije godinu i pol dana 60-ak radnika
okučanske tvrtke »Galtar Crom« dobili su nezakonite
otkaze, tvrtka je stavila ključ u bravu, a stečajni postupak još
nije pokrenut. Po riječima sindikalnog povjerenika Mate Kolund
jije, radnici su tužili bivšu tvrtku, no očito politika nije
bila zainteresirana za rješenje situacije. Doduše, vlasniku je
zabranjeno raspolaganje imovinom, no imovina je davno odve
žena, pa proizvodna hala zjapi prazna. U prvostupanjskom
postupku radnici su dobili sudski spor s tvrtkom, no na žalbu
»Galtarova« odvjetnika Županijskom sudu, predmet je vra-
ćen ponovno Općinskom sudu. »Galtar Crom« je prva tvornica
sagrađena na području od posebne državne skrbi, u cijeli
projekt uloženo je oko 10 milijuna eura, no imovina je pod hipotekom
poslovnih banaka.
Za ovaj kredit dana je garancija HBOR-u koji ima nadhipoteku nad cjelokupnim kreditom od 10.000.000,00 eur - nekoliko oranica i tri kuće - kuća i dvor u Podkućnici, oranice i pašnjak, kuća broj 3 i dvorište u Dubovcu, kuća broj 168 i dvor u Bodegraju što sve skupa ne vrijedi više od 5.000 eur.
Tvornica i ostatak imovine, tj. strojevi prenešeni su na druge GALTAR tvrtke, a u konačnici je tvornicu kupila tvrtka PRSTEN d.o.o, za 12.000.000,00 kn kredita dobivenog od istog Fonda za razvoj. I.F.
____________________________________________________________
DI GVOZD - tvrtka koja je u kuponskoj privatizaciji kupljena za cca 150.000,00 kn dok nekretnine koje su bile vlasništvo Fonda za privatizaciju vrijede više od 30.000.000,00 eur. Nakon kupovine je većinski dioničar podigao kredit u Hypo banci, u iznosu od 1.200.000,00 eur, potom je kredit upisan na obje čestice u veličini od 75.000,00 m2, a potom je on svojim intervencijama uz pomoć prijatelja zamolio banku da se privremeno ispiše dok on raspalcelira zemljišta jer mu je to navodno potrebno zbog lokacijske. Nakon ponovnog upisa Sud upisuje kredit na samo jednu novu česticu, a druga čestica ostaje čista i nude je HBOR-u kao garanciju za kreditiranje linije za proizvodnju peleta. Naravno da kredit i dobivaju opet u iznosu od cca 2.000.000,00 eur. Linija nije niti dana radila, kao niti tvrtka DI GVOZD koja je godišnji promet imala svega 200.000,00 kn što nije dovoljno ni za plaćanje struje koju su naravno iskopčali. Tvrtka otišla u stečaj!!!!!!!
___________________________________________________________
LIKA DRVO - Kredit u iznosu od 4.500.000,00 eur mislim, točan iznos trebam provjeriti, radila nešto manje od godinu dana. Strojevi se raspačavaju bud zašto, nekretnina se sad već prodaje za tri puta manji iznos od procijenjene vrijednosti i upravo se rikta kredit HBOR-a za kupnju.
Međimurje", Čakovec, 5.12.2006. -
Sredinom proteklog mjeseca u vijećnici Općine Udbina održana je sjednica članova sindikalne podružnice "Gradina" i "Pepi" s predstavnicima Sindikata radnika trgovine Hrvatske koji vodi Zora Radetić.
Članovi podružnice "Gradina" bivši su radnici Lika drvo sistema, poduzeća u kojem je većinski vlasnik poznati međimurski poduzetnik Stjepan Hrešč, i u kojoj je u najboljim vremenima radilo i 300 ljudi, a koja je sad na domak stečaja.
"Pepi" je nova firma koju je Stjepan Hrešč u Udbini otvorio na ime svoje supruge, i u kojoj radi dvadesetak ljudi, a "podružnica" je i u Jasenovcu, gdje je zaposleno 40 ljudi, mahom bivših radnika Lika drvo sistema.
Nakon što su Lika drvo sistemi propali, počele su priče kako je Hrešč na to područje od posebne državne skrbi otišao samo radi povoljnih kredita HBOR-a koji su bili plasirani preko Privredne banke Zagreb, u kojoj glavnu riječ vodi Božidar Prka, s kojim si je Hrešču navodno kum.
____________________________________________________________
DVOR NA UNI - tamo je živi kokošinjac. Strojevi su rasprodani u staro željezo? Isto tako i sušare i pariona, stečajni upravitelj je to sve porješavao djelomice na crno, djelomice preko papira, ali uglavnom jedino što je ostalo je zemlja, za koju se naravno još nitko ne "grebe" dok se ne sredi još jedan kredit u HBOR-u od cca 5.000.000,00 eur jer se ispod tog iznosa ne isplati kretati u ozbiljnije poduhvate. Trenutno se oko zemljišta i hala grebu stari vlasnici koji sa stečajnim dogovaraju uvjete kupnje.
___________________________________________________________
Tvrtka ARENA križevci sa dugovima od preko 36.000.000,00 DEM u Poštanskoj i Privredno banci. Tvrtka otišla u stečaj, a supruga direktora i bivšeg vlasnika osnovala novu tvrtku koja radi u istom krugu, u svim pogonima, dok je kćerka direktor. I tako "pojeo vuk magare". Krediti su svi u stečaju otpisani, a nova tvrtka se u izgrađenom pogonu dalje snalazi kako zna i radi uz najpovoljnije uvjete.
Nedjelja, 12 Ožujak 2006
Jutarnji List - KRIŽEVCI - Hrvatska poštanska banka na petoj dražbi kupila je tvornicu parketa Arena iz Vojakovačkog Kloštra kod Križevaca.
Banka je s oko 100 milijuna kuna potraživanja (od ukupno 130 milijuna kuna) i najveći vjerovnik Arene a kupila ju je za 15 milijuna kuna. Zasad nije poznato hoće li se HPB odlučiti na njezinu daljnju prodaju ili zakup. Zakup bi odgovarao za oko 140 radnika Arene koji žele nastaviti raditi i izvoziti na tržište zapadne Europe
Naravno da je Banka dala tvornicu u najam. I to tvrtki MONOLIT koja je vlasništvo supruge od vlasnika Arene Križevci, a direktor je njegova kćerka.
Pilana u Velikom Ravenu, koja je bila u vlasništvu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje jer su zasnovali fiduciju zbog sredstava koja su isplaćena za poticanje zapošljavanja, također je dana u najam istoj tvrtki.............
___________________________________________________________
GARSTIL d.o.o - tvrtka otišla u stečaj, nekretnina prodavana na javnom natječaju a kao većinski vjerovnik kupila ju je Erste & Steiermarkische bank. No i to je samo mazanje očiju, jer je tvrtka GARSTIL d.o.o prije toga osnovala novu tvrtku, zabiježila spor u zemljišnim knjigama i u tvornici uredno dalje posluje i ne izlazi iz pogona????
___________________________________________________________
ZAGREBDRVO - vlasništvo Zdravka i Ivića Pašalića. Zaduženost preko 70.000.000,00 DEM u Poštanskoj banci, Karlovačkoj banci. Osnovana nova tvrtka Adriadrvo koja posluje na istoj nekretnini, a dugovi prema Zagrebdrvu otpisani!!!!
___________________________________________________________
KIO ORAHOVICA - Nekretnina koja je procijenjena na oko 500 miliona kuna vrijednosti a prodana za samo 46 miliona kuna i opet kredita od HBOR-a, a već je prethodno upisano potraživanje HBOR-a i Fonda za razvoj!
___________________________________________________________
HBOR-ov mini Obrovac u vlasništvu pukovnika Jukića
Više od tri godine nakon što je Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) uplatila šest milijuna kuna dokapitalizacija na račun obrovačke Tvornice hidrauličnih cilindara (THC) d.d., te joj odobrila još sedam milijuna kuna kredita (koji je kasnije stopiran), u THC-u nije pokrenuta ozbiljna proizvodnja, niti su ulaganja zasad rezultirala značajnijim zapošljavanjem u kraju gdje se posao teško nalazi.
Jedina osoba koju smo zatekli u THC-u doviknula je kako 'ne smije ništa govoriti', a fotografiranje pogona iznutra zabranio je većinski vlasnik, umirovljeni pukovnik (Stipan Jukić), jedan u nizu bivših časnika koji su se nakon razvojačenja odmetnuli u poduzetništvo.
Dok u HBOR-u kažu da od lani 'vode razgovore' te očekuju ponude za kupnju svog 38,5-postotnog udjela,te se tako izvuku iz investicije koja nije ispunila očekivanja, 'dogodio' se oglas u kojem su u srpnju na prodaju ponuđene kompletne nekretnine THC-a.
No, na oglas nitko ne želi priznati autorska prava, a za prodaju nekretnina nije bilo potrebne suglasnosti NO-a THC-a, u kojem, uz Jukićeve rođake, sjede i direktor Sektora kreditiranja HBOR-a o(Mladen Kober), te 'provjereni' kadar (Velimir Kračun).
No, u oglasu koji je osvanuo na internetu bili su navedeni detaljan popis i kvadratura THC-ovih nekretnina
koje se nude na prodaju, što sugerira da ga je sastavila osoba dobro upućena u THC-ovu imovinu. Neobično je bilo i što je za kontakt ostavljen samo broj mobitela vlasnika tvrtke (Lika Bolf Trade) d.o.o. iz Zadra.
Ne samo što bi to bio prvi primjer u Hrvatskoj da se cijela tvornica nudi na prodaju putem privatne agencije,nego je još neobičnije da HBOR, čini se, nije znao da mu se ispred nosa pokušava prodati vlastita imovina, dok to nije doznao iz (Jutarnjeg lista#Jutarnji list) koji je prepričao tekst oglasa uz Bolfovu izjavu.
HBOR je THC-u odobrio i povoljan kredit od sedam milijuna kuna.
___________________________________________________________
KREDIT HBOR-a PODUZEĆU TRI D DRVU OD PREKO 30 MILIJUNA
Lički Tri D Drvo slovenski vlasnik doveo do stečaja 09. 03. 2009
Iako je osnovna djelatnost drvoprerađivačke tvrtke TRI D DRVO iz Vrhovina ugašena još u listopadu 2007. godine (tvrtka je proizvodila masivne ljepljene ploče), posljednji su ugovori o radu istekli tek krajem 2008. Većinski vlasnik tvrtke je slovenski VIS A VIS iz Ljubljane sa 73,66%, HBOR je imao udio od 26%, dok je ostatak od 0,34% glasio na jednu privatnu osobu iz Zagreba. Ipak, prije desetak dana, predstečajni upravitelj Mate Balenović predložio je otvaranje stečajnog postupka nad TRI D DRVOM, prenosi Liderpress. Predstečajni upravitelj odlučio se na predlaganje stečajnog postupka iako je evidentno da obveze stečajnog dužnika u velikoj mjeri ne premašuju stvarnu vrijednost njegove imovine. Preko 2 milijuna kuna potraživanja radnika odnosi se na neisplaćene plaće i neuplaćene poreze i doprinose od kolovoza 2007. godine. Ostala dugovanja odnose se prvenstveno na kreditiranje od strane HBOR-a i Agencije za razvoj i zapošljavanje iz Zagreba i to u iznosu od preko 30 milijuna kuna. S druge strane, ispunjeni su stečajni uvjeti kao što su nesposobnost plaćanja i prezaduženost, a i sama stečajna masa ima potencijal djelomične naplate potraživanja vjerovnika.
____________________________________________________________
LEPA LEPOGLAVA - U Jutarnjem listu objavljen je javni natječaj za kupnju nekretnine "Lepe" iz Lepoglave, tvornica namještaja, za dug od preko 26.000.000,00 kn. Glavni vjerovnici HBOR i Fond za razvoj i zapošljavanje. Nekako sve ide proceduralno, a sve tvrtke, korisnici kredita od HBOR-a umjesto da idu naprijed, vrlo brzo propadnu?????
____________________________________________________________
ZLOUPORABA POLOŽAJA
Darka Smolića Dobrović optužuje da je kao direktor Poljoprivredne zadruge podigao kredit od HBOR-a Zagreb za izgradnju pumpne stanice, a koji je navodno nenamjenski potrošen, odnosno nije iskorišten za gradnju iste. Tvrdi i kako raspolaže informacijom da je Smolić zloupotrebljavajući svoj položaj kao fizička osoba oročio jedan milijun kuna u Glumina banci radi stjecanja izvjesne dobiti. Smolića optužuje i da je kao direktor PZ-e nezakonito uknjižio montažni objekt i na njega podigao hipotekarni kredit iaoko je isti, kako tvrdi, izgrađen na pomorskom dobru. Sve radnje, stoji u kaznenoj prijavi, vodile su se koordinirano na relaciji Šparica – Smolić s ciljem ostvarenja prava vlasništva i korištenja pomorskog dobra u gospodarske svrhe bez koncesije, odnosno bez naknade. Da se radio o koordiniranim potezima, tvrdi Dobrović, govori i činjenica da je Šparica održao prigodni govor dobrodošlice na otvorenju samoposluge „Studenac“ iako je znao da je taj objekt službeno zabranjen za korištenje. U obrazloženju prijave protiv direktora firme Veslo d.o.o. navodi se kako je Silvijo Skočić, uz pomoć Šparice i Smolića, kupio dio imovine opskrbnog centra, iako je, tvrdi Dobrović, isti znao da se radi o objektu na pomorskom dobru. Vrijednost te kupoprodaje, kaže čelnik pirovačkog HNS-a, iznosi oko 2,4 milijuna kuna. (pp)
____________________________________________________________
BiH, turistička destinacija tajkuna o trošku hrvatskih građana
Dakle, prema javno dostupnim informacijama, kao i dokumentaciji do koje je došla udruga Partnerstvo za društeni razvoj, gotovo jedna trećina ukupnih sredstava Fonda za razvoj i zapošljavanje (92.010.000,00 kuna) podijeljena je stranačkom i/ili interesnom linijom. Nerijetko tvrtkama odnosno osobama koje su poslovale sumnjivo, odnosno protiv kojih postoje i pravomoćne presude i međunarodne tjeralice. Sve pod sjajnim plaštom velikih projekata Vlade RH. Ulaganja u zapošljavanje, gospodarski razvoj, izlazak iz krize i gospodarski oporavak, teze su kojima nas je godinama zasipala Mačekova propagandna mašinerija. Rezultati i uspjesi su danas više nego vidljivi: preko 330.000 nezaposlenih i najteže stanje gospodarstva u RH od rata naovamo. Veliki investicijski projekti kao i mjere razvoja ili današnje mantre - gospodarskog oporavka, više nego očito postaju samo inačice nekadašnjih pretvorbi i privatizacija. Na kraju cijenu plaćamo svi mi, a možda i najveću, poduzetnici koji su u navedene mjere povjerovali poput obitelji Smotalić. Oni bespovratno gube svoju imovinu i sve što su stjecali u posljednjih pedesetak godina. I što smo naučili iz prethodnih iskustava? Očigledno ništa. Nitko nikad nije napravio kvalitetnu ocjenu provedbe prethodnih „velikih i zvučnih“ projekata Vlade. Fond je nakon što su se poduzetnici počeli žaliti, te nakon što se interno shvatilo da se istina neće moći dugo skrivati, pobjegao pod okrilje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, čekajući da mu istekne rok (da prestanu obveze po kreditima). Štetu nastalu ovakvim raspolaganjem novca sanirat će građanke i građani RH. A u međuvremenu ćemo se baviti novim velikim projektima Vlade i Hrvatske Narodne Banke. Poticajima gospodarstvu putem bankarskog sustava u iznosu od 6,3 milijarde kuna (za prerađivačku industriju i turizam), ili poticajima stanogradnji u za sada neutvrđenom iznosu. Pitanje na koje nismo i nećemo dobiti odgovor je kako će se raspolagati tim novcem, odnosno, s obzirom da odgovora na prethodna pitanja nemamo, čiji ćemo trajni godišnji odmor u inozemstvu platiti ovaj put?
Za Partnerstvo za društveni razvoj: Udruga Veronika Vere
A. Hećimović/M. Podumljak Landeka Nada
.
- 17:27 -
NADA LANDEKA - EPOPEJA O SUCU
Nada Landeka je po uzoru na tragično opjevanu Hasanaginicu opjevala Epopeju o sucu Čadi i tragičnoj priči koja je uzrokovana nefunkcionalnošću u hrvatskom pravosuđu!
Dio Epopeje pretočena je u pjesmu opjevanu na guslama, na Promociji knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" koju je opjevao vrsni guslar Ivan Marušić u Splitu 26.01.2012. na promociji u organizaciji Centra Fabula i direktorice Nade Mitić.
- 11:59 -
NADA LANDEKA - MIŠLJENJA PROFESORA PRAVNOG FAKULTETA
PRAVNI FAKULTET U OSIJEKU I ODBOR ZA RAZVOJ LJUDSKIH RESURSA
Knjiga o pravosudnoj Golgoti Nade Landeke
Objavljeno: 18.11.2011
Knjiga pod indikativnim naslovom "Neka mi sudi Hrvatska, a ne hrvatsko pravosuđe", čija je autorica Nada Landeka, predstavljena je na Pravnom fakultetu u Osijeku.
Promotor je bio prof. dr. Zvonimir Lauc, redovni profesor na Pravu, a svestrana autorica – inače književnica, publicistica, poduzetnica predstojnica Razreda za poduzetništvo pri HAZUD Basel i predsjednica udruge za promicanje ljudskih prava i vladavine prava te zaštitu žrtava pravosuđa, nazvane Veronika Vere (pod tim pseudonimom je i objavila knjigu) – pred okupljenima je progovorila o "pravosudnoj Golgoti" koju opisuje u knjizi.
"Knjiga je nastala kao zbir događanja koje sam proživjela u proteklih 11 godina kao dio moje borbe protiv korupcije u pravosuđu, u kojoj sam se pokušala boriti isključivo zakonskim putem. Međutim, nažalost, shvatila sam da je korupcija duboko zagrizla u pravosuđe pa sam odlučila moja iskustva staviti na papir, možda će netko nešto naučiti na mojem primjeru", kazala je.
Konkretno, opisala je, na nekretninu koja je bila u vlasništvu njezinog poduzeća tadašnji predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu svojedobno je upisao tuđi, zastarjeli teret, i to, tvrdi ona, neustavnim i nezakonitim internim rješenjem.
"To je učinio iz vlastite koristi. No, tri godine kasnije, nakon mnogih napora i truda, 2003. godine ishodila sam rješenje Županijskog suda da to nije bilo pravno utemeljeno. Međutim, taj predmet već osam godina stoji u ladici toga istoga suca, unatoč svim rješenjima viših sudova, vjerojatno jer ne zna što bi napravio. Eto, na takve loše pojave pokušavam upozoriti hrvatsku javnost", naglasila je.
Ovo je bila druga promocija knjige, nakon prve održane ljetos u Zagrebu, a organizirali su je Odbor za razvoj ljudskih resursa iz Osijeka i Pravni fakultet. T.Levak - Glas Slavonije
VIDEO SNIMCI SA PROMOCIJE NA PRAVNOM FAKULTETU U OSIJEKU
- NADA LANDEKA "NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE" I PROFESORI PRAVNOG FAKULTETA OSIJEK, ODBOR ZA RAZVOJ LJUDSKIH RESURSKA IZ OSIJEKA
Prof. dr. Zvonimir Lauc s Pravnog fakulteta u Osijeku iznosi svoje stručno mišljenje o knjizi "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe"
Landeka Nada o knjizi "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe"
Landeka Nada i prof. dr. Zvonimir Lauc, pozdravni govor na kraju promocije
Prof. Darko Cini, o pravosuđu i o knjizi "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" na Pravnom fakultetu u Osijeku
Filip Lažeta na promociji knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" na Pravnom fakultetu u Osijeku
Dubravko Lažeta na Pravnom fakultetu u Osijeku povezuje knjigu i zbilju
Pravni stručnjaci rekli su javno svoje mišljenje! Također su izrekli strah zbog činjenice da suci koji su potekli iz klupa ovog fakulteta, i mnogih drugih Pravnih fakulteta možda nisu dovoljno osposobljeni i stručni za posao koji obavlja, a odgovornost na njima je velika - Ljudska sudbina i životi. Očekuje se riječ dr. Ive Josipovića, ministra pravosuđa i glavnog državnog odvjetnika, kao i mjerodavna akcija Ustavnog suda RH.
- 11:34 -
NADA LANDEKA - PROMOCIJA U SPLITU
PREDSTAVLJANJE KNJIGE "NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE"
„Pravosuđe je neprijatelj poduzetnika“ rezime je s predstavljanja knjige „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe“ koje je autorica Landeka Nada održala u Splitskom restoranu „Aria“ u organizaciji Centra „Fabula“ i gdje Nade Mitić.
Knjigu je napisala Landeka Nada koja piše pod pseudonimom Veronika Vere i aktivistica je u borbi protiv korupcije u pravosuđu. Sadržaj knjige opisuje njezin težak ali hrabar poduzetnički hod, kojemu se se na putu našle brojne prepreke, između ostalog nezakonita i krivotvorena sudska rješenja, isprepletenost sudaca i stečajnih upravitelja, općinskih državnih odvjetništava i policije, kamatara.
Knjige je nastala kao zbir događanja koje je autorica proživjela u proteklih 11 godina kao dio njene borbe protiv korupcije u pravosuđu, u kojoj se pokušala boriti isključivo zakonskim putem. Na žalost, shvativši da je korupcija duboko zagrizla u pravosuđe i da je vrlo teško kroz medije približiti što se događa odlučila je napisati knjigu kako bi možda netko nešto uspio naučiti na njenom primjeru, kazala je Landeka.
„.....Nije samo riječ o tome da moramo mijenjati zakone i donositi nove ili bolje. Riječ je o tome da svatko od nas počne mijenjati sebe. Jer temelj pravde uvijek smo mi sami, jer je svatko od nas taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost.
Zato, ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati glavu!
Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje, zaposli, zarađuje toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga prava svih svojih građana.
U borbi za pravednost ja ću, kao predsjednik Republike Hrvatske i kao njezin građanin, biti prvi i nikada se neću umoriti.............“
citirala je Landeka Nada riječi inauguracijskog govora predsjednika RH Ive Josipovića od prije dvije godine i ovaj put ga želeći podsjetiti na njegovo obećanje.
Poručila mu je da je ona hrabra, ali pravdu još uvijek željno iščekuje, a dočekati će je onog dana kada se na Općinski sud u Dugo Selo uputi revizija Ministarstva pravosuđa i utvrdi sučevu odgovornost.
Konkretno, opisala je, na nekretninu koja je bila u vlasništvu njenog poduzeća tadašnji je predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu svojedobno upisao tuđi, zastarjeli teret, i to, kako tvrdi, neustavnim i nezakonitim rješenjem bez prava na žalbu.
To je učinio iz vlastite koristi. No, tri godine kasnije, nakon mnogo napora i truda, 2003. godine ishodila je rješenje Županijskog suda da to nije bilo pravno utemeljeno. Međutim, taj predmet već osam godina stoji kod suca na stolu, unatoč svim rješenjima viših sudova, vjerovatno zato što ne zna što bi napravio. Žalbe koje su uložene nisu se maknule sa sučevog stola punih 8 godina, također ni prijedlozi, o čemu postoji potvrda sa viših sudova što predstavlja čistu zlouporabu i nesavjesno obavljanje poslova.
„Ja ne tražim za sebe neka veća prava, samo tražim da su, sukladno Ustavu RH, zakon i prava za sve jednaka, i da su svi pred sudovima jednako tretirani. Borim se da svi u Hrvatskoj konačno budemo jednaki pred zakonom. Europski sud iz Straosburga kaže kako je pravda učinkovita, samo ako je pravovremena – poručila je Landeka pred gostima na četvrtoj promociji ove jedinstvene knjige.
Predstavljanje su s pažnjom pratili između ostalih i umirovljeni pukovnik Mirko Čondić, te dožupan Visko Haladić, a otvorio ju je vrsni guslar Ivan Marušić s kratkim predstavljanjem Epopeje o sucu, pretočenu u stihove pogodne za pjevanje uz gusle koje su iz davnina u narodu prenašale tragične sudbine.
Split, 27.01.2012.
- 11:24 -
srijeda, 28.07.2010.
IVO JOSIPOVIĆ - HRABROST I PRAVDA POBJEĐUJU
Zato, ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati glavu!
"Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje, zaposli, zarađuje, toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga prava svih svojih građana........"
U borbi za pravednost ja ću, kao predsjednik Republike Hrvatske i kao njezin građanin, biti prvi i nikada se neću umoriti.
Inzistirat ću na razvoju države utemeljenom na vrijednostima odgovornosti, poštenja, povjerenja, poštovanja i načelima jednakih mogućnosti, nediskriminacije i vrednovanja kroz znanje i rad, jednom riječju - na pravednosti. Inzistirat ću na razvijanju sustava koji će potaknuti građane da prihvate i žive ove vrijednosti i načela, a ne da se osjećaju gubitnicima ako to čine. Drugim riječima, inzistirat ću na sustavu u kojem će biti kristalno jasno da se korupcija i kriminal ne isplate.
dr. Ivo Josipović, hrvatski predsjednik
- 22:15 -
subota, 24.07.2010.
IZ KNJIGE "NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE"
Nakon što se prethodni Općinski sud proglasio nenadležnim sutkinja sa Trgovačkog suda je donijela rješenje kojim se ukida privremena mjera na što je uložena žalba Visokom trgovačkom sudu.
Žalba je odbijena iz bizarnih razloga, tj. zbog činjenice da sutkinja nije navela po kojem sucu je predmet riješen, pa kako u rješenju ne stoji tko je rješenje donio, , smatra se da rješenje niti ne postoji. A ako ne postoji rješenje ne postoji niti pravo na žalbu.
Kako je rješenje Visokog trgovačkog suda konačno, privremena mjera s kojom se priječi blokada računa i prisilna naplata je nakon šest godina što je bila na snazi po rješenju suca koji je bio prijatelj prethodnog vlasnika ukinuta i račun poduzeća blokiran, s tim da se blokada broji od prvog dana kad je predan prijedlog za ovrhu, tj. čak od 1998. godine.
Ovo je dovelo do niza problema u poslovanju i pojačalo prijetnje koje su visile nad tvrtkom.
Svjesna novih opasnosti zbog blokade žiro računa zamolila sam kupce da pod hitno iznos kapare uplate banci na račun kako bi se žiro račun deblokirao, a prijedlog za stečaj povukao, što su i obećavali sve do pred samo ročište na sudu.
Dan prije ročišta me posrednik između mog prijatelja pravnika i odvjetničkog ureda (takodjer odvjetnik) obavijestio da postoji mogućnost rješavanja cjelokupnog problema ali da za isti moram dati sedam tisuća eura ukoliko želim da se stečaj obustavi. Ukoliko ne, naškoditi će mi maksimalno i sve uzeti!
Naručili su me u šumu u okolici Zagreba, da im tamo donesem novac, a predvodnik te ekipe je nećakinja poznatog saborskog zastupnika i člana Vlade, što je naravno i meni samoj bio znak da moram držati usta zatvorena inače ću teško stradati.
Da bi me uvjerili u ozbiljnost prijetnje, na autu mi je te noći eksplodirala guma, za vrijeme dok sam se vozila sa troje djece u njemu. Dva dana poslije toga, na mladje dijete je naletio automobil sa navodno nepoznatim vozačem iako je zapisana registarska tablica i policija je bila na uviđaju. Unatoč činjenici da je vozač srušio dvoje djece sa skutera koja su bila poprilično ozbiljno ozlijeđena, i da je vozač pobjegao s mjesta događaja, do danas se ništa ne zna, i ja sam dovoljno jasno shvatila što mi je činiti, odnosno da mi je najbolje šutjeti.
Novac sam stavila u džep i pojavila se na mjestu gdje su me naručili. Prije toga su mi rekli, da iz odredjenih razloga uplatim i manji iznos na žiro račun udruge koja se navodno bori za prava građana.
Nakon što sam se malo smirila, ispitala sam sve okolnosti i shvatila da takva udruga u stvarnosti ne postoji, te da sve vode isti ljudi, na način, da prvo preko udruge privuku gradjane i poduzetnike koji trebaju pomoć, a potom, nakon što saznaju sve podatke o njima, o njihovom imovnom stanju i problemima, tada ih ucjenjuju.
Kad sam opet shvatila da sam prevarena, tražila sam udrugu da mi vrate uplaćeni novac, na što su oni rekli da imaju sve snimljeno kamerom, i da nisu oni mene ništa tražili već da sam ja plačući došla njih zamoliti pomoć. Djelomice je tako i bilo (u prvom dijelu), ali nakon što sam izašla iz kuće, nazvala me gdja i obavijestila da se moram naći i s njezinim čovjekom koji će mi reći uvjete koje oni postavljaju.
Znači, snimili su samo dio koji im odgovara.
Nakon mog odlaska iz sjedišta udruge, na isto mjesto je pristigao i stečajni upravitelj (odnosno privremeni stečajni upravitelj koji je ispitivao uvjete za otvaranje stečaja) a na dogovor radi stečajne rasprave vezane uz moje poduzeće i nekretninu??
Isti način djelovanja imali su i sa Ministarstvom financija, gdje su imali (i još uvijek imaju) svoje ljude s kojima su suradjivali na način da su otpisivali poreze, odnosno Rješenja o ovrsi spremali u ladicu i čekali zastaru, odnosno za „svoje klijente“ su sprečavali da Ministarstvo ne pokrene ovrhu nad nekretninama. Za ove usluge su cijene bile vrlo visoke, a kretale su se od desetak tisuća eura na više.
Ukoliko ne biste pristali na takve usluge, tada biste im bili odmah na meti, da vam stanu na žulj i sve uzmu, tj. tada su odmah kretali s ovršnim postupkom i gotovo da nije bilo mogućnosti reprograma ili nagodbe, naročito kad se uzme u obzir činjenica da su surađujući sa sudom i Poreznom upravom imali sve informacije na dlanu.
Sve je upućivalo na to da je nemoguće izboriti se.
No, ja nisam bila spremna odustati. Imala sam nešto što oni nisu imali; istinu na svojoj strani, bila sam bez mrlje na svojoj prošlosti, bez kriminalnih i mafijaških veza, iz normalne radničke obitelji, a novac uložen u poslove imao je svoje porijeklo - bio je zarađen u stranoj zemlji radom od ranog jutra do kasne večeri.
Možda bih zbog sigurnosti svoje djece još i odustala, no nisam mogla iznevjeriti muža koji je taj novac zaradio a meni ga s povjerenjem prepustio da investiram.
Ne, nisam mogla dopustiti da me ucjenjuju, a oni su tako žarko željeli nekretninu, novac, i to da držim jezik za zubima.
Odlučih, poput najhrabrijeg junaka, pravo u vulkansko grotlo. Podignula sam kaznenu prijavu protiv političkih moćnika koji su imali interes uzeti ono što je bilo moje, ali ne platiti, već oteti. Slijedeći korak je bio dati cijeli slučaj u javnost, kako bi svi znali o čemu se radi, jer tako sam se jedino mogla izboriti i za život svoje djece.
Molila sam, meditirala, tražila od Anđela upute što i kako dalje. Suze su mi bile jedini prijatelj, a besane noći i svakodnevna borba moj život.
No znala sam ako odustanem od borbe, da je to potpuna kapitulacija, da moja djeca nemaju nikakvu budućnost, i da su mi obitelj i brak ugroženi jer moj muž ne može shvatiti svu ovu situaciju u Hrvatskoj, niti problem sa pravosudjem.
Možda je to što sam bila mlada žena bila moja prednost u tom trenutku. Mislili su da sam kukavica, i da im se neću suprotstaviti, pa su halapljivo grabili sve što im se nađe pod rukom, no nisu mogli baš tako otvoreno otimati i ubijati. Osim toga, skupila sam o njima sve kompromitirajuće dokumente, zadnjim novcem uvezla sve to i ovjerila kod javnog bilježnika, s nalogom, ako se meni nešto dogodi, molim, tu su vam podaci o svemu. Objavite, proslijedite odvjetništvu, Europskoj komisiji za praćenje rada pravosuđa. Svima.
No ni to nije bilo dosta, trebali su mi mediji, oni su morali dati do znanja ovima s druge strane da sam ja jača.
No ni jedne dnevne novine nisu se usudile napisati baš ništa. Kome god sam se obratila, iz Vlade i iz policije su ih zvali s nalogom da ne smiju ništa objaviti.
Do Nacionala. Gospodin Pukanić je htio vidjeti dokaze da govorim istinu, i to sam mu omogućila.
-"Samo istinu, rekao mi je, ako govorite istinu, mi smo na vašoj strani".
I objavili su članak koji je digao veliku prašinu.
Mnoge ličnosti nisu zbog toga mirno spavale, a prije nego li je objavljen i Pukaniću su zaprijetili:
-"Ne smiješ to objaviti, neće biti dobro. Zar ne vidiš da je ona luda i samo laže?"- govorili su mu.
Nazvao me je i rekao;
-"Gdjo, sigurno ste im dobro stali na žulj, kad vas toliko mrze", strogo su mi naredili da ništa ne objavljujem i rekli su da lažete".
-"A što vi mislite, gospodine?" - upitah ga.
- "Ne mislim, ja znam, da vi govorite istinu, jer sam se sam u to uvjerio, i budite sigurni, da kad bi govorili laži, ja s vama ne bih želio imati nikakvog posla!".
- "Ja vjerujem vama, i želim vam pomoći, upravo zato jer su se toliko uzbudili zbog ovog članka. Mnogima ćemo pomrsiti račune."
Nakon članka u Nacionalu, za slučaj su se zainteresirali i brojni domaći i strani mediji i uspjela sam ipak nekako okrenuti vodu na svoj mlin.
Zahvaljujući donekle pozitivnom razvoju situacije i objave u Nacionalu, skupila sam hrabrost i odbila ponudu ucjenjivača da otpisuju obveze u Poreznoj čime sam dodatno navukla na sebe njihov bijes.
Razmišljala sam puno i o tom drugom dijelu njihove ucjene, tj. da će za predani im novac nešto napraviti po pitanju stečaja. Iako sam tog trenutka bila veoma prestrašena i nisam mogla suvislo razmišljati zbog svih prijetnji koje smo prošli ja i moja djeca, negdje u krajičku mozga mi je kljuvala misao kako oni sigurno neće napraviti baš ništa u moju korist.
Dosjetila sam se da njima nije u interesu da riješe prodaju nekretnine, već baš suprotno, da su sa privremenim stečajnim upraviteljem dogovorili da se stečaj otvori pa da oni preko njega postanu ti koji će kontrolirati cjelokupno stanje nekretnine.Iz tih razloga kupila sam stečajni zakon i proučila što mogu napraviti da se sama zaštitim.
Na razgovoru u policiji su mi se gotovo smijali, o mojoj priči o ucjeni i o imenima ljudi koji su to činili, a radilo se o dobro poznatim osobama kako policiji tako i hrvatskoj javnosti.
Članak u Nacionalu je potaknuo predsjednika suda da ipak malo razmišlja o svojoj krivnji, pa da bi izbjegao odgovornost potaknutu objavama u medijima i na TV kao i kaznenim prijavama, nadopisao je ono rješenje staro četiri godine, koje se već nalazilo u spisu, običnom pisaćom mašinom, i to staro, ali ovaj put prepravljeno rješenje poslao na adresu tvrtke koja je likvidirana prije nekoliko godina. Smisao svega je bio da potvrdi pravomoćnost upisa hipoteke, i to na način da se rješenje o upisu hipotekarnog zaloga vrati sudu, a potom, objavom na oglasnoj ploči da postane pravomoćno. Prethodno blizanačko tj. istovjetno rješenje nije nikad dostavljeno strankama u postupku pa samim tim je i nezakonito, neprovedivo i nepravomoćno. Ovo rješenje je sasvim slučajno, uvidom u spis došlo u moje ruke,o čemu sam obavijestila medije, općinsko državno odvjetništvo i policiju. Pokušavši se zaštititi, predsjednik suda i njegov prijatelj, dužnik, sačinili su zapisnik kojim tvrde da je pečat poduzeća otuđen i da je rješenje preuzeto krivotvorenim pečatom????? Istu izjavu proslijedili su i općinskom državnom odvjetništvu kao prijavu protiv nepoznatog počinitelja.
Ne vjerujte u oblake - vjerujte u sunce. Ne određujte smjer prema sijevanju munja - određujte ga prema zvijezdama. Vjerujte suncu - a ne sjenama. Vjerujte u svoje snove - ne vjerujte svojim očajnim mislima. Vjerujte u svoju vjeru – sumnjajte u svoje sumnje
VI
UVIJEK POSTOJI RJEŠENJE SAMO TREBA U NJEGA VJEROVATI. U MRAKU POSTOJI BAR JEDNA TOČKA KOJA VODI K SVJETLU.
Dragi Bog mi je odgovorio na moje molitve. Uspjela sam dogovoriti avansno plaćanje dijela opreme i nekako namakla novac za banku (vjerovnika poduzeća), u iznosu koji je tražila.
Uplatu je izvršio čovjek kojeg sam vidjela prvi put u životu i koji je doslovno „pao s neba“ u trenutku kad je bilo „biti ili ne biti“ i tako sam uspjela obustaviti stečaj, a da gospoda ucjenjivači nisu znali moje namjere.
Sudskoj raspravi su prethodila brojna anonimna pisma, kako sudu tako i banci. Pisma su navodno (prema potpisu u anonimnom pismu) pisali radnici, iako su 2003 godine otpušteni i sve obveze im isplaćene, tako da sam vjerovatno pisala anonimna pisma sama protiv sebe jer sam uz još jednu osobu (koja je polupismena) samo ja bila zaposlena.
Radnici su došli na sud i sami su dali izjavu da ne znaju o čemu se radi, i da netko manipulira njihovim imenima, no nitko ih nije ozbiljno slušao, iako postoji njihov iskaz u spisu. Netko je bio silno uporan u tome da me ocrni i oblati, a taj netko je bio osoba koja je željela doći do nekretnine pod bilo koju cijenu.
Nakon što je sudac donio rješenje o obustavi stečaja, razriješio privremenog stečajnog upravitelja i opet dozvolio raspolaganje nekretninom (prethodno su mi zabranili raspolaganje na temelju anonimnih prijava i postupaka koje su pokrenuli „moji prijatelji“) a koji su prethodno imali namjeru kupiti nekretninu od mene kao zakonskog zastupnika odgovorne osobe, ugasila sam mobitel i otišla na Mariju Bistricu.
Osjećala sam potrebu zahvaliti se dragom Bogu i Majci Božjoj na svoj pomoći koju su mi pružili.
Imala sam još uvijek dovoljno snage usprkos svim kušnjama i strahovima koje sam prolazila, a u svemu mi je pomagala samo moja vjera.
Pravnik koji je svemu posredovao uporno me nazivao, smatrajući da je njegova ekipa uspjela u svojim nakanama da steknu pravo nadzora nad cijelim postupkom, i istovremeno i mogućnost preuzimanja višemilionski vrijedne nekretnine za vrlo mali novac, no nisam mu se htjela javiti. Nakon što sam se smirila, ipak sam se javila da čujem što tako uporno želi.
-„Jesi vidjela kako smo mi to sve sredili? Odgodili smo stečaj, sad ćemo mi sve lakše riješiti!“
- „Ti nemaš pojma, očito o čemu se radi“! Stečaj nije odgođen, jer odgode u stečajnom postupku nema, stečaj je obustavljen i to na temelju uplate koju sam izvršila“ . završila sam razgovor.
- 15:30 -
utorak, 20.07.2010.
KNAPIĆU IZDRŽI - Komentar čitateljice za Knapić Željka
Naš govornik sa Promocije knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" Željko Knapić iza sebe ima težak borbeni put s pravosuđem i težak životni put. Iako se čini da je gotovo sam u svom nastojanju da pravda pobijedi, nije tako. Uz njega su brojni ljudi koji imaju i dovoljno snage da glasno izreknu svoje mišljenje o situaciji i u zemlji i u pravosuđu.
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/epilog-posudbe-novca.html
bernarda.fischer - komentar na situaciju kad se Knapić Željko sukobio sa suprugom Žaje.
07.12.2007, 16:31
Dakle, kao prvo, ovdje je zaista jasno kome je potrebno liječenje i ova situacija je valjda jasno prikazala o čemu se tu radi.
Komentirati postupak ove zaista bolesne žene nije potrebno, jer je sama po sebi jadna.
Gospodinu Knapiću svaka čast na strpljivosti i pametno je što je ovako hladnokrvno postupio jer je za pretpostaviti da je fino odgojen.
Što se pak tiče slučaja svakom iole malo pametnom je jasno koje se ovdje igre igraju i dovoljno je samo ponoviti konstataciju na kojem nam je nivou pravosudje i iz kojih interesa ovakove odluke donose, a posebno je i svakom iole malo pametnom jasno da sudac koji je donio ovakovu odluku ima neke neobične interese (ili pak se možda on (ili ona) ili netko njegov bavio ili bavi istom rabotom ala Žaja-kamatarenje.
Konačno, gospodja je sama potvrdila kako se već deset godina bavi nezakonitom i nemoralnom rabotom i sad je za pretpostaviti kako će i netko od državnog odvjetništva pokrenuti neku hajku (samo ako smo naivni) da preispita kakav je to registrirani biznis, koliko je od toga država zaradila, da li je tom rabotom neka obitelj uništena ili da li je možda zbog te rabote netko kao izlihvaren završio u zatvoru na državnoj skrbi. No, sve bi to bilo razrješeno da opet ne stoji ona kobna činjenica da je naše pravosuđe ipak prvo na rang-listi korumpiranih.
No, ne smijemo niti zaboraviti da je i navedena javna bilježnica ipak bila sudac na tom istom sudu i kako neka prijateljstva ostaju dugoročna i da se uvijek usluga uslugom vraća.
Naravno, u ovakovim postupcima bi bilo najispravnije ili najpoštenije da je taj slučaj rješavao neki drugi sud kako ne bi došlo do sukoba interesa, jer je to u ovom slučaju evidentno. Ali ako znamo da isti sud odlučuje o zahtjevima o mjestu nadležnosti, teško je za povjerovati da će sudac donijeti odluku u kojoj bi stajalo da ja to ne mogu suditi ili ja to pravedno ne mogu izvesti do kraja. Teško jedan sudac može reći za sebe ili svoj sud da je nesposoban ili da sudjene ne može provesti u skladu sa zakonima.
Ovdje je jasno da je županijski sud morao donijeti odluku o delegaciji suda i bar prebaciti na najbliži čakovečki sud (što inače i čini kada se radi o kaznenim postupcima prema bivšim sucima istog suda). Zašto to ovaj put nije učinio treba pitati predsjednika suda.
Možda su se bojali da bi čakovečki sud mogao "prišarafiti" Žaju i Štimčovku, pa im je bilo sigurnije ostaviti predmet pod "kontrolom"?
Sjećam se pokojnog varaždinskog pečenjara Šabani Sačipa. Umro je vrlo mlad, točno neznam iz kojih razloga, ali sigurno znam da ga je kamatario suprug jedne sutkinje sa varaždinskog suda.
Pa šta onda možemo očekivati u ovakovim slučajevima?
Poučeni slučajem Šabani Sačipa valjda bi bilo najbolje da dužnik umre i problemi za sve riješeni. Konačno, pa zar smo već i zaboravili na poduzetnika Ivana Biškupa kojeg isto tako u smrt odvedoše kamatari-ugledni varaždinci. Sjetimo se da je Cepetić morao dati život da bi kamatara izveli pred sud.
Postoji dilema da li je Knapić trebao ulaziti u takove poslove ili ne?
Da je znao ishod ovog sigurno nebi. Isto tako da je znao sve Žajine žrtve koje je Žaja životno i poslovno uništio, sigurno ne bi.
Da je bar lički medvjed tako zaštićena vrsta ko kamatari u Hrvatskoj!
Knapiću izdrži!
- 09:39 -
KOMENTAR ČITATELJA
Komentar čitateljica na portalu http:/politika.com - a na jedan isječak iz knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe"
Sub, 20/03/2010 - 20:01 — beatrice12
http://pollitika.com/neka-mi-sudi-hrvatska-a-ne-hrvatsko-pravosude
To je to. Gornja priča nije nimalo predugačka u odnosu na nevjerojatan vremenski raspon u kojemu se odvija/la, i u nekom smislu je arhetipska.
Tako glasi noćna mora svakog poštenog čovjeka u ovoj zemlji koji je mislio da će marljivošću i poštenjem doći do pravde, i našao se na udaru stoglave aždaje koja se hrani takvim naivcima. nedorečene Zakone su donosili ''oni'' /e, da mi je znati imena i prezimena!/ a izglasavali su ih besvjesni partijaneri u Saboru (tobože ''zakonodavno tijelo''), a vrhunac je što čak niti takve defektne zakone nema tko provesti! To vodi ubrzano u stanje društvene anomije, gdje će ljudi polako početi uzimati pravdu u svoje ruke.
U gornjem slučaju, čak kada bi i Europski sud donio presudu o kompletnom materijalnom obeštećenju osobe-''dužnika'' iz gornjega teksta, i vrijeme, i živce, i zdravlje, i izgubljenu zaradu, ni tada pravda ne bi bila zadovoljena, dokle god ta šačica bitanga - sudaca, odvjetnika i službenilka u državnim ustanovama - ne završi u dugotrajnom zatvoru i dok sami putem konfiskacije njihove vlastite imovine ne osjete posljedice svoje korumpiranosti.
A ima li takvo što šanse u ovoj korumpiranoj udbaškoj zemlji gdje oni zajedno krkaju janjetine i rugaju se ''ovcama''?
- 09:29 -
ponedjeljak, 19.07.2010.
"NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE" - DIO S PROMOCIJE
- 01:16 -
subota, 17.07.2010.
- 20:29 -
Veronika Vere
Zašto Veronika Vere, mnogi su pitali....
Kao praktičnoj vjernici, kojoj vjera daje nadu i ulijeva potrebnu snagu, uvijek sam utjehu i riječi nade pronalazila u Bibliji. U njoj sam nalazila utjehu kad su me bezrazložno klevetali, ponižavali, potcjenjivali me, podmetali mi i izrugivali me. U Bibliji sam i tražila riječi koje bi me razveselile kada sam željela izraziti zahvalnost Bogu zbog problema koje sam uspjela prebroditi, i kad bih se nakon pada uspjela podignuti. Osjećala sam se poput osoba u srednjem vijeku koje su progonili zbog vjeroispovjesti, zbog njihovih uvjerenja, zbog različitog mišljenja, zbog toga jer su tvrdili da je zemlja okrugla..... Osjećala sam se samom i nezaštićenom. Neizmjerno tužnom i razočaranom.
Često sam sebe uspoređivala sa Hasanaginicom, naročito u trenutku kad sam zbog silnih podmetanja, lažnih SMS-ova; objeda, i financijskog kraha koje su uzrokovale svakodnevne svađe u obitelji napustila svoj dom, i neko vrijeme morala biti sama, bez svojeg najvećeg blaga - svoje djece. Po prvi put u životu shvatila sam da je Hasanaginica istinita i da je moguće da majci pukne srce, jer je moje srce pucalo od tuge.... otkazivalo je....Toliko se napunilo žalosti, da sva ta silna žalost u njega više nije mogla ni stati.
Nitko nije mogao shvatiti što se u stvari događa i nitko mi nije mogao pomoći, jer se više i nisam usudila tražiti pomoć od bilo koga. Svaki put, kad bih nekome ispričala istinu i predočila dokumentaciju sve se okretalo protiv mene jer su osobe kojima sam se obratila ili u svemu vidjeli svoj vlastiti interes ili nisu htjeli stati uz mene jer su ovi drugi bili naizgled jači i moćniji. Tijekom svih ovih godina obišla sam sve ljude na vlasti za koje sam mislila da mogu pomoći da se zakon provede. Jer samo to sam tražila, sve drugo sam mogla sama. Samo da sudac i predsjednik suda provede pravomoćna sudska rješenje, provede brisovno očitovanje banke, da Policija postupi po kaznenoj prijavi i utvrdi počinitelja krađe koji je javno u novinama, predstavljajući se lažnim imenom prodavao ukradene strojeve, a istovremeno protiv mene pisao brojne anonimne prijave koje su sa faksa Vlade RH proslijeđene u Općinsko državno odvjetništvo. No svi su šutjeli.... dok me pomoćnik načelnika Policije izbacio iz policijske postaje tvrdeći da "sam mu se popela na vrh glave". Naravno da nisam odustala, sama sam pokrenula nekoliko građanskih parnica u kojoj su pred sudom svi tuženi izjavili da jesu kupili ukradene strojeve i vozila, od osobe koju sam prijavila, da je ta osoba uzela novac. Porezna uprava informirana je o tome da dotični nikada nije platio porez na dobit, porez na dodanu vrijednost, nije platio ništa, ni svoje vlastite dugove.... a kamo li obveze..... ali iz nekog nejasnog razloga zaštićen je poput kakvog državnog dobra od kulturne vrijednosti.
Nikad nisam tražila ništa drugo, osim da se postupi po zakonu.
"Pravda je učinkovita samo ako je pravovremena...." tako kaže Europski sud u Strasburgu. Što mi vrijedi pravda kad počnem hodati uz pomoć štapa, a prethodno mi koljena krvare od prečestog padanja.... Nigdje nisam našla nikog tko bi imao petlje provesti zakonske odredbe u mom slučaju, ali za provedbu nezakonitosti, toga je bilo.... to nikog nije bilo strah...
Ministrica pravosuđa je bila obećala.... no ništa se nije promijenilo.... Predsjednik Mesić je obećao.....tako je rekao kad sam ga posjetila i predočila mu dokumentaciju.....ali ništa se nije dogodilo.... Predsjednik Josipović je obaviješten, njegov govor me i potaknuo da opet javno istupim u nadi da se ipak nešto promijenilo..... no bojim se da je i ovaj put uzalud.... Premijerka Jadranka Kosor koja je istaknula da nema nedodirljivih....da se zakon mora provoditi....koja je uputila žene da ne budu Suzane nego hrabre i odvažne... nije mi niti odgovorila.....
Iz Europe su mi odgovorili. Svima sam uputila dopise na engleskom i njemačkom jeziku i dobila odgovore u roku od deset dana. Na žalost, i udruge koje se deklariraju kao udruge za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv korupcije nemaju petlje da se protiv korupcije i diskriminacije bore. Oni također žive "na državnim jaslama" i ne žele nigdje javno istupiti ili bilo koga zaštititi. Pravdaju se, da su oni tu jednostavno da bi oštećene i diskriminirane uputili koja su njihova zakonska prava, a to znam i sama.... Zakoni su svugdje dostupni....
Zato Veronika.... jer sam poput Veronike iz Biblije, iskoračila ispred ostalog svijeta, bez straha od kamenovanja, bičevanja, ili odmazde u bilo kom obliku, kao Veronika koje je iskoračila i pobrisala Isusu čelo dok je nosio križ.
Veronika pobjednica...nadam se... jer to je tumačenje ovog imena na latinskom jeziku... kažu ono što želiš to će ti se i ostvariti, a ja želim biti pobjednica i želim pobijediti... tj. ne tražim puno, samo provedbu pravomoćnih sudskih rješenja koji stoje na stolu predsjednika suda već punih deset godina. Čak je i žalbe koje su trebale biti na Županijskom sudu prije pet godina zadržao kod sebe i niti jedna se ne rješava, sve su u ladici....u tih deset godina toliko se toga zbilo da više ne znam koje sudsko rješenje bi moglo nadoknaditi nastalu štetu
Vere - istina i pravda... životni moto koji slijedim.
Put istine, put pravde, put nade i vjere u dobro. Po tome imam ista načela kao i naš predsjednik Ivo Josipović, čiji je inauguracijski govor na početku moje knjige, koji mi se zahvalio na poklonjenoj knjizi i poželio mi sreću na promociji...... a sreća mi zaista treba... puno sreće.
Veronika Vere je i dvostruko W ili pobjeda - Wictory - koju se nadam izvojevati sa pravosudnim tijelima.
Duplo W je i simbol pod kojim sam rođena. Znak duple Vage, dvostruke pravde. U horoskopskom znaku Vage i u podznaku Vage.
Nada - kako se zovem nije više bila dovoljna za uspjeh, potrebna mi je pobjeda, istina i pravda - uz nadu to je dovoljno da uspijem.
Možemo li mi naći opravdanja za sebe ako se ne suprotstavimo kriminalu? Osim običnog kukavičluka? Kako ćemo jednog dana pogledati svojoj djeci u oči i priznati im da nismo poduzeli ništa, već smo se predali i prije bilo kakvog pokušaja da nešto promijenimo.
Svi smo mi dio kocke, koja kad se posloži čini jedinstvenu cjelinu, i ne bismo smjeli šutjeti kako je rekao predsjednik Josipović. Isto tako se iskreno nadamo, da niti naš predsjednik Josipović ni aktualni ministri neće šutjeti kad saznaju za postojanje kaznenih djela i za očigledne dokaze koji potvrđuju navode oštećenih.
"Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje, zaposli, zarađuje, toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga prava svih svojih građana........"
Na žalost, pravda i pravosuđe su zakazali, a dok mi "istjeramo mak na konac" ili dočekamo pravdu, tko zna u kojim poznim godinama ćemo već biti. Ako ju uopće i uspijemo dočekati, jer pravda je najpoželjnija u ovoj našoj državi. Toliko dugo ju nismo vidjeli i toliko ju željno iščekujemo da je u mislima svakog od nas drugačija, teško da bismo ju već i prepoznali, nakon toliko puno nepravde.
Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji. Svi ljudi su pred Bogom jednaki. U staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvila se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku.
Nepromjenjiva prirodna prava čovjeka su ŽIVOT, SLOBODA I PRIVATNO VLASNIŠTVO. Svrha svake države je da štiti ta prirodna ljudska prava. Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine.
Ljudska prava i dostojanstvo čovjeka su nerazdvojivo povezani. Čovjek bez prava, ne može imati dostojanstva.
Dostojanstvo čovjeka je unutarnji i istodobno socijalni zahtjev za vrednovanjem i postovanjem koji pripadaju svakom čovjeku. Dostojanstvo pripada i nerođenom i mrtvom čovjeku. ako poštuje dostojanstvo čovjeka, država mora izostaviti sve što šteti tom dostojanstvu. Znači država mora stalno respektirati čovjeka kao osobu, ne smije od njega napraviti objekt koji stoji na raspolaganju za državno djelovanje i ne smije ga zloupotrijebiti kao sredstvo za postizanje cilja.
Borba za pravo i pravdu nije lak posao i izgleda kao borba s "vjetrenjačama" no sigurno je da ako se želi pomaknuti planina, mora se početi s "pomicanjem kamenčića".
Možda bi nadležna Vlast, rješavanjem ovog jedinstvenog slučaja u RH, koji će vjerovatno ući u povijest, zahvaljujući i između ostalog mojoj knjizi, početi pomicati planinu koja je balast na svim leđima građana ove zemlje.
Možda, ako pokažu dobru volju i trud da bar prouče o čemu se radi, i postupe po zakonu, možda uliju nadu hrvatskom narodu da pravda ipak pobjeđuje, da nade uvijek ima, i da nas ipak sve čeka jedna lijepa i svjetla budućnost, nakon što izađemo iz ove tame u kojoj već tako dugo živimo.
- 08:52 -
petak, 16.07.2010.
LANDEKA NADA - PROMOCIJA
Napetost i nesigurnost koju sam ipak, usprkos čvrstoći i hrabrosti osjećala prošli su.
Promocija knjige NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE iza mene je. Gosti su se skupili već oko 18 sati. Ležerno smo popili kavicu, opušteno popričali i čekali početak promocije. Dan kao stvoren za moju knjigu, korak dalje održavao se prosvjed, u Varšavskoj i nekako smo se nadopunili, oni sa svojim nastojanjima, ja sa svojim. Ni malo nisam bila ljubomorna što sam s njima podijelila "svojih pet minuta".
Prvi dodir s javnošću uspješno je svladan, prijatelji, gosti, moji najbliži - oni koji me poznaju, kao i oni koji me do sad nisu upoznali ali su ipak došli, shvatili su što sam željela postići knjigom. Pružili su mi punu podršku, kakvu još nikad nisam doživjela i na tome im jedno veliko hvala. Hvala i mojim gostima, profesoru Marijanu Boršiću koji je tako lijepo ispričao svoj dio, i pročitao dijelove iz knjige i tri pjesme.
Hvala i gospodinu Željku Knapiću kojem nije lako istupiti i pričati o svemu što ga tišti, jer je i sam prošao težak križni put, i ne znam na kojoj je sad postaji, ili je došao negdje na kraj svoje teške patnje. No, svi mi, koji smo prošli sličnu situaciju teško da ćemo na kraju našeg križnog puta doživjeti Uskrsnuće, jer odgovorne osobe još uvijek "spavaju" i "ne čuju naše vapaje".
Moja draga prijateljica Ana Pokrivač, kojoj se divim zbog njezinih kvaliteta, njezine predivne duše i njezine hrabrosti, tako je lijepo održala govor da bih i sada najradije zaplakala kad se prisjetim njezinih riječi.
Iskrena zahvala i gdji Jasni Kovačević koja se zaista potrudila da u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović, gdje se održala promocija, sve prodje u najboljem redu i da ugođaj bude savršen.
Jos jednom se zahvaljujem i svima drugima koji su osjetili želju i potrebu da dodju i da ovaj trenutak radosti i hrabrosti podijele sa mnom, kao i svim mojim prijateljima koji su i u dobru i u zlu bili uz mene, Jasna, njezin sin Ivan Antolić koji je pogodivši moje misli i želje načinio prekrasnu naslovnicu na knjizi, a koju smo tako vjerno preslikali na majice koje smo poklonili prisutnima.
Na početku promocije rekla sam par riječi o sebi, kako bi me svi bolje upoznali. Pa evo, jedan dio napisati ću i ovdje.....
Rođena sam u Zagrebu, u radničkoj obitelji, i od malena naučena poštenom životu. Vrlo mlada sam se udala i sa mužem se preselila u Njemačku, gdje smo neko vrijeme živjeli, a potom smo odlučili da se ja radi djece i njihovog školovanja trebam vratiti u domovinu, a suprug je ostao raditi u Njemačkoj.
Kako nikad nisam bila smirenog duha, već veoma poduzetna i ambiciozna, uz odgoj djece i kućanske poslove, tražila sam neprekidno nove poslove, a uz put sam se i neprekidno usavršavala i učila.
Volim učiti, i ništa mi nije teško, pa mi nakon rada u državnoj službi tj. u Hrvatskim željeznicama nije bilo teško naučiti poslove oko vođenja pilane, gdje sam počela raditi.
Ubrzo sam radno mjesto komercijaliste zamijenila radnim mjestom direktora, a tvrtka koju sam vodila je svakim danom sve više rasla i napredovala, zapošljavajući 36 zaposlenih. Uvidjevši da su tvrtki potrebna sredstva za poboljšanje tehnologije kojom bi se povećao i proizvodni kapacitet, bez razmišljanja sam svu obiteljsku ušteđevinu uložila u poduzeće, čvrsto vjerujući da mi je to najbolji potez u životu.
Voljela sam, i još uvijek volim proizvodnju. Uživala sam gledajući kako se iz nezgrapne i neugledne sirovine, preradom proizvede predivan, kvalitetan i koristan proizvod. Bila sam ponosna majka, ponosna poduzetnica, smatrajući da sam na oba područja dala najbolje od sebe.
A onda, odjednom, poput kule od pijeska pod malo jačom olujom sve se srušilo.
Nikad ne bih ni sanjala da jednog čovjeka mogu stići tolike nevolje i nepogode. U samo jednom jedinom trenutku više ništa nije bilo jednako i preda mnom se našlo niz nerješivih zadataka koji sigurno nisu spadali u poduzetništvo već u borbu za puko preživljavanje. O svemu ostalom i o uzrocima koji su izazvali borbu piše u knjizi.
Na sreću, rođeni sam borac, jer da nisam, sad bih bila samo uspomena u sjećanjima mojih najmilijih i ponekog prijatelja. Gotovo sam sigurna da bi rijetko tko mogao proživjeti sve što sam ja proživjela i da bi rijetko tko našao snage za nove pothvate i poslove. Snagu koju sam imala dala mi je moja obitelj, ljudi koji su u mene vjerovali, i činjenica da se nikad nisam osjećala sama. Uvijek sam osjećala zaštitu Neba, jer svaki put kad bi se preda mnom našao nerješivi problem ili nepredviđena podvala za koju gotovo da i nije bilo izgleda da ju premostim, jednostavno sam zastala, razmislila i pronašla način kako problem riješiti.
Puno sam očekivala od našeg pravosuđa. Gotovo sve nade sam položila u zakonitost postupka, i bila sam sigurna da kad cjelokupni spisi dođu pred Županijski sud da će se sve rasplesti i da ću ja konačno pronaći dugo iščekivani mir. Očekivala sam promptnu rekakciju Vrhovnog suda i Ministarstva pravosuđa, kao i Ministarstva unutarnjih poslova na krivotvorenje službene isprave kojom su nepovratno izgubljena radna mjesta, imovina, novac, zdravlje i uništene brojne ljudske sudbine.....Na žalost, prevarila sam se.
Sudovi jesu donijeli rješenja u moju korist, tj. u korist mog poduzeća, no niži sud nije ih proveo, dok Državno sudbeno vijeće nije pokrenulo postupak za ispitivanje odgovornosti predsjednika suda koji je odgovoran za sve opisano, takodjer i državni odvjetnik koji je o svemu tome obaviješten više od pet puta, podnescima na koje gotovo nikada ne stižu odgovori, tako da moj križni put traje već punih deset godina. Štoviše, čak i svoja vlastita rješenja Općinski sud u Dugom Selu drži neprovedena.... iako su pravomoćna još od 2000 godine.....
Moja osobna arhiva, koju sam zbog zaštite sebe i svoje djece umnožila i ovjerila kod javnog bilježnika (što je iziskivalo ogromne dodatne troškove) i pohranila na sigurnom mjestu, veća je nego arhiva nekog odvjetničkog ureda, a gotovo sam sigurna da bih po broju povratnica mogla ući u Guinesovu knjigu rekorda.
Takodjer i dopisa koje sam slala Ministarstvima, Općinskom državnom odvjetništvu, Glavnom državnom odvjetniku gospodinu Bajiću, MUP-u, premijeru, predsjedniku Države, svima.... Troškove već odavno ne zbrajam....Nekad davno, ponudili su mi da snimim o svemu dokumentarni film..... Tada sam još vjerovala u pravdu i pravosuđe pa sam odbila.
Sad sam sigurna da sve scene mog životnog filmskog scenarija ne bi stale niti u više od dvjesto serija nekakve sapunice, a sve što proživljavam iz tragedije je već prešlo u komediju, jer sam se čak i ja naučila smijati silnoj upornosti kojom institucije koje trebaju provoditi zakone pokušavaju zaštititi nezakonitosti predsjednika suda i svoj vlastiti interes.
Sama Tužba Europskom sudu u Strasburgu iziskivala je više od mjesec dana danonoćnog rada jer su na četrdeset stranica gusto pisanog teksta izložene samo činjenice na kojima se temelji povreda ljudskih prava utemeljenih na Konvenciji o zaštiti ljudskih prava, i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima.
Uz tužbu, priloženo je i sedamsto stranica priloga, pravomoćnih sudskih rješenja prikupljenih kroz ovih deset godina. Njih oko dvjesto različitih. Ne zbrajam više troškove sudskih pristojbi, odvjetničke troškove ni takse, ne zbrajam više ni dane, mjesece, godine.....
Jednostavno se borim i puštam rijeci da teče.... da nosi svojim tokom.... jer na kraju svake rijeke je more......... a na kraju svakog mračnog tunela je svjetlo .....to sigurno znam.
- 20:10 -
utorak, 13.07.2010.
PROMOCIJA KNJIGE "NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUDJE"
Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića i DAN-GO d.o.o
imaju čast pozvati Vas
na predstavljanje knjige
Veronike Vere -
Nada Landeka
"Neka mi sudi Hrvatska,
a ne hrvatsko pravosuđe"
O knjizi će govoriti:
Marijan Boršić, prof.
Željko Knapić, atletičar
Ana Pokrivač, akademska slikarica
Nada Landeka, autorica
a samoj promociji prisustvovati će i brojni drugi gosti iz političkog i kulturnog života
Dobro došli u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb, u četvrtak 15. srpnja u 19. sati!
- 15:07 -
subota, 17.04.2010.
NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE
XV
SUNCE JE IZVOR ŽIVOTA, ALI KAD SE PREVIŠE POUZDAŠ U NJEGA, MOŽEŠ IZGORJETI, ILI OSLIJEPITI... TAKO JE I SA ZAKONOM, PONEKAD DOK DOČEKAŠ DA ZAKON REAGIRA MOŽEŠ NESTATI, UMRIJETI, OBOLJETI ILI SVE IZGUBITI
Prošla je još jedna godina i isplaćeno je novih osamdesetak tisuća eura kamate. Sad sam zbilja bila na rubu snaga i unatoč dobrim poslovima, kvalitetnim ugovorima, solidnoj zaradi, više nisam znala načina kako zatvoriti ovu životnu stranicu i početi od početka. Izmoždena, satrvena, slabog zdravlja, s djetetom koje je je bilo ozbiljno bolesno, mužem koji već duže ne radi zbog bolesti, sa razrušenom obitelji i prikupljanjem mrvica života sa svih strana.
Puno puta sam razmišljala o tome kako riješiti situaciju. Sanjala sam pištolje, požare, bombe. Sanjala sam razne nesreće. Molila se Bogu ujutro, u podne, navečer, da mi pomogne i da mi da snage da izdržim, i da sačuvam mir. Molila sam i dragog Boga da mi pomogne da njima ne želim zlo.
Po noći dok sam sa suzama u očima tražila rješenje kopala sam mislima po svojoj glavi ne bih li se dosjetila bilo kojem načinu kako riješiti problem, a načina nema. Ne postoji.
Ne možeš tražiti zaštitu jer je ne možeš od nikog dobiti, možeš samo sebe osuditi, svoju obitelj također.
Nema izlaza iz tog začaranog kruga. Prošle godine vratila sam posljednjih petnaest tisuća eura glavnice. Prodala sam još jednu privatnu imovinu kako bih i taj dio zatvorila. Sakrivam pogled od djece da ne vide kako se još u njemu naziru suze. Sad kad je konačno kraj tom dužničkom ropstvu mene boli želudac, trbuh, cijelo tijelo.
Umirem od bolova jer napetost koja je do sada napinjala moje mišiće se smanjila i sada taj otpušteni otrov kola mojih tijelom. Otrov koji je isti takav ubojica kao i svi ovi proživljeni problemi do sada.
Recimo da sam pobjednik.
Kakav pobjednik?
Krvarim na sve strane.
Moje tijelo je ranjeno dubokim ranama koje će teško ikada zacijeliti.
Razočarana sam, umorna, iscrpljena mnogobrojnim sudskim i drugim bitkama kojima se još ne nazire kraj.
Jedan prijatelj koji se bori za prava naših branitelja teško je shvaćao moje raspoloženje i situaciju kroz koju sam prolazila:
-„Imam dva metra šavova na svom tijelu“ – često mi je znao reći. „Iskrvario sam za ovu državu!“
- „Ti imaš dva metra šavova na svom tijelu“ – ponovila sam njegove riječi, dok ja imam dvadeset i dva metra šavova na svojoj duši i u srcu. Teško sam ranjena iznutra, još krvarim nakon toliko puno godina!“
-„U jedno sam sigurna - i tvoje i moje rane su uzaludne!“
-„Ni ti, ni ja nismo sanjali ovakvu državu. Nije to zemlja kakvu smo sanjali i za koju smo se borili.“
-„Jednii su dali svoje živote, drugi su iskrvarili na bojištima, na radnim mjestima, čekajući u redu ispred Zavoda za zapošljavanje, štrajkujući u dugim zimskim danima, no jedno je sigurno, očekivali smo puno bolje i nešto što je vrijedno naših žrtava!“
Najlakše mi je kad ne razmišljam o svemu što sam prošla i o svemu što sam platila novcem, živcima, zdravljem. Matematiku dobro znam.
Dovoljno da u glavi zbrojim svu kamatu i svu glavnicu i da mogu glasno reći da sam u pet godina isplatila pola miliona eura kamate i glavnice. Osim tog novca, dvjesto tisuća eura vlastitog novca uložila sam ii u ponovnu proizvodnju, a koji sada ne proizvodi, dok se strojevi prodaju najvjerovatnije u staro željezo. Uz više od pola miliona gotovine uložene u kupnju poduzeća nad kojim se vode još uvijek“ sudske trakavice“ to je preko milion i pol eura gotovine.
Novca teškom mukom zarađenog, a tako lako izgubljenog. Zbog nefunkcioniranja pravosuđa i pogrešnih sudskih odluka.
Iako i dalje vodim sudske sporove, gotovo da nema načina da u njima uspijem jer je lobi prejak. Pravomoćna sudska rješenja viših sudova ne provode niži sudovi i nema načina za zaštitu prava.
.
Unatoč podnesenim kaznenim prijavama protiv sudaca koji su zlouporabili položaj i krivotvorili rješenja, unatoč utajenom novcu, pogodovanju stečajnog upravitelja određenim osobama, za što sve postoji dokumentacija koja neoborivo dokazuje krivnju, sve je uzalud.
Sve se unaprijed zna. Iako stečajni upravitelj ne govori istinu i prikriva stvarno stanje, njega slušaju, mene nitko ne sluša.
Ne gledaju dokumente, ne zanimaju ih činjenice niti izjave svjedoka. A ako samo malo dignem ton i izgubim živce, prijete mi se opet Remetincom ili fizički napadaju, buše gume na autu i provociraju nesreću.
To moje dijete koje je kronični astmatičar i uslijed svih ovih stresova boluje i od paničnih ataka ne bi više podnijelo. Zato sam šutjela i borila se tiho. Do nedavno.
Sama sam sebe prozvala herojem. Ostala sam živa. Nisam se objesila. Nisam nikoga ubila, ma kako teško ponekad bilo. Čak sam vrlo rijetko osjetila želju da to učinim. Radim i dalje.
Vodim opet kvalitetnu i dobru tvrtku. Imam partnere iz inozemstva koje zastupam na domaćem tržištu. Pripremamo proizvodnju novog proizvoda kakvog za sada nema u Hrvatskoj. Prezentiram ljepote naše zemlje i mogućnosti ulaganja stranim ulagačima. Radim investicijske elaborate na engleskom jeziku i spajam domaće gospodarstvenike sa stranim investitorima.
Radim povremeno na dežurnom (besplatnom) telefonu i pomažem ljudima koji imaju slične probleme, ili bilo kakve probleme. Pomažem ljudima koji su izgubljeni i treba im ruka koja bi im pokazala put prema svjetlu.
Sačuvala sam svoju čast i dostojanstvo. Usprkos svim tegobama djeca su uspjela završiti školu. Svi rade. Naučila sam ih kako da budu pošteni ljudi.
Obitelj sam ponovno okupila. Bilo je teško, ali nakon svega shvatili su što sam sve prolazila i nisu mi zamjerili. Čak ni suprug. Znaju da sam učinila najbolje što sam mogla u tim trenucima. Razumjeli su i moju potrebu da ih zaštitim s jedne strane, a s druge da radim i stvaram.
Nitko, baš nitko nije znao što prolazim. Nikome se nisam povjerila ni izjadala. Samo sam pokušala potražiti pomoć kod nadležnih zakonodavnih institucija, no uzalud.
No nije gotovo. Prevaranata ima još uvijek svugdje oko mene. Gotovo svakodnevno ponavlja se ista ili slična priča. Prije godinu dana je još jedan“ nazovi uspješan poduzetnik“ saznao da imam nekretnine za prodaju pa je pregovarao sa mnom oko kupnje zemljišta. Rekao je da je on kupac za moja zemljišta, ali da mu se žuri na more, i nek ja napravim ugovore koji će ga čekati kod javnog bilježnika, pa kad se on vrati s mora, doći će kod bilježnika podići originale i isplatiti mi u njegovom uredu novac. Kad se vratio s mora nije se uopće javljao na telefonske pozive, niti je želio kontaktirati, a tek u policiji sam saznala da je podigao jedan primjerak ugovora kod bilježnika, onaj koji sam ja potpisala, te da je njegova kćerka napravila falsifikat koji je predao policiji uz navode da je prevaren i da traži preko dvadeset tisuća eura koje je on „navodno“ isplatio.
U ugovoru stoji cijena od dvadesettisuća kuna koju mi je on rekao da stavim jer je to bila ugovorena cijena, ali on tvrdi da je isplatio meni petnaest tisuća eura za jedno zemljište, a za drugo da je dao deset tisuća eura. Tvrdio je da je porez platio na stvarni iznos iz ugovora?? što bi značilo da je svjesno prevario Poreznu upravu i zatajio porez jer potražuje puno više novca, a platio nije ni lipe. On je mene prevario a ne ja njega.
Njegova priča o tome kako je prilikom predaje ugovora (godinu dana kasnije) uočio da je u zemljišnim knjigama drugi vlasnik „ne pije vodu“, jer svaki dobar gospodarstvenik će najprije predati ugovor u zemljišne knjige ili ga bar predbilježiti radi zaštite svojih prava. Najprije je pokušao zavođenjem „kupiti“ zemlju, tako da ju ne mora platiti, a nakon što mu pokušaj zavođenja nije uspio, pokušao je ucjenom unijeti nemir u moju obitelj, i slanjem kompromitirajućih SMS poruka, nadajući se kako ću u strahu da mi ne uništi brak pokleknuti i pristati na njegove uvjete. Potom me lažno prijavio da sam ja njega ucjenjivala, a ja ga nisam nikad niti nazvala, niti bilo što od njega ikada tražila, što je naravno policija provjerila i utvrdila da ga nisam zvala, već da je on zvao mene i slao poruke.
No suci su ti koji imaju posljednju riječ u postupku. Oni sude! A njima baš i nisam omiljena zbog svih problema na koje sam ukazala.
Usprkos podvalama i tako niskim udarcima nisam posustala. Radim i stvaram iako prevaranti ne izumiru. Dapače, množe se u velikom broju.
Sklopila sam ugovor o poslovnoj suradnji i uvozu atraktivnog proizvoda iz Europe, a osoba koja mi je ponudila ugovor, nakon ovjere istog, zove me nakon dva sata;
-„ Oprostite mi, moram vas moliti, hitno mi je i goruća je situacija, da li biste mi mogli dati tisuću eura?“
-„Dobro“, kažem, dođite ujutro i dat ću vam, nema problema!“.
Mislim, surađivati ću s njim, raditi ćemo dugoročno, nema veze što sam mu „uletjela“ s tim iznosom, čovjek će to već znati cijeniti.
Nakon dva tjedna, ponovno me zove i traži dvostruki iznos tj. dvije i pol tisuće eura. Opet mu gori. Kažem, nemam, nismo još ni počeli raditi. Dijelit ćemo kad zaradimo.
Postao je ustrajan i neugodan. Počeo mi je slati razne poruke neprikladnog sadržaja iz kojih se očigledno naziralo da je „tankog“ fitilja pa sam procijenila da mi je puno pametnije da odustanem od poslovne suradnje o čemu sam ga i pismeno obavijestila.
I onda opet iznenađenje, stigne prijetnja kaznenom prijavom po čl. .... KZ-a, čl..... KZ-a..... gomila nebuloznih riječi i prijetnji na temelju izmošljotina. Trebala bih valjda umirati od straha, odmah uzeti telefon u ruke i moliti tog ucjenjivača da uzme od mene novac kako me ne bi bilo strah njegovih prijetnji.
I što reći?
Na koji način da se čovjek zaštiti, i tko je zaštićen?
Na žalost nikako, jer ovakve osobe mogu napraviti veoma puno problema a naročito narušiti nečiji ugled.
Dvanaest godina je prošlo, a ništa se nije promijenilo. Još uvijek vas može gaziti tko stigne, i još uvijek nema načina da dokažete da ste jednostavno „zamirisali“ nekom tko ne voli raditi i kome se jednostavnijim čini da zagrabi rukom u vaš džep.
Gotovo svakodnevno u moj život uđe poneka osoba koja jednostavno očekuje da joj novac padne u krilo. Ne poštuje propise ni zakone, a zaštićena je do besvijesti.
Jer surađuje. Voli jesti guščje jetrice sa žara i janjetinu.
Ja ne surađujem, ne volim guščju jetricu, premasna mi je, i preteška za želudac.
Ja se borim protiv kriminala. I plaćam. Plaćam skupo svoje greške i svoju hrabrost.
Još uvijek vjerujem u bolje sutra. Tome učim i svoju djecu, ako im uopće mogu biti dobar učitelj. Jer kako reći da vatra nije vruća ako sam se opekla. I kako reći da rana ne boli kad boli i to jako. I nikad neće prestati boljeti.
Unatoč svemu vjerujem u bolju budućnost. Vjerujem u život, vjerujem u pravdu, u pošteniju i bolju državu.
Vjerujem da jedan čovjek ne čini našu domovinu, i da jedan glas ne može daleko odjeknuti, ali netko uvijek mora biti prvi koji će reći – dosta je! Ne možemo više ovako! Trebamo dignuti glave, govoriti istinu i suprotstaviti se ugnjetavanju i prisilama, ucjenama i pogrešnim sudskim odlukama koje nas koštaju zdravlja, egzistencije, ugleda!
Kao što jedna kap ne čini more, tako i jedan čovjek ne može govoriti u ime svih. Ali ako voda teče kap po kap, s vremenom će izazvati veliku poplavu. Isto tako malo dinamita može raznijeti čitavo brdo ako se pravilno upotrijebi. Prava riječ na pravom mjestu može izazvati čudesne promjene.
Kukolj nije nikad prevladao u žitu iako je često njegova boja jača i više uočljiva od žita.
Dobro uvijek prevlada! Tako je i u svakodnevnom životu!
Dobro pobjeđuje. Mora pobijediti, jer kad bi bilo suprotno mi bi bili ljudi bez nade.
- 11:37 -
ponedjeljak, 15.03.2010.
KAMATARI, REKETARI, UCJENJIVAČI SU RAK RANA KOJA JE DUBOKO ZAHVATILA TKIVO
SUOČEN S PLANINOM, NEĆU ODUSTATI. NASTAVIT ĆU SE PENJATI DOK JE NE PRIJEĐEM, PRONAĆI ĆU PROLAZ KROZ NJU, TUNEL U NJOJ, ILI ĆU JEDNOSTAVNO STATI I, S BOŽJOM POMOĆI, PRETVORITI JE U ZLATNI RUDNIK.
Robert H. Schuller
Put do uspjeha i do novca nekad je jednostavan i lak, no način stjecanja i vraćanja novca nekad je sličniji mljevenju u žrvnju, nego stvarnom životu.
Svi mi ponekad lakomisleno i naivno pomislimo kako ćemo nešto jednostavno riješiti, ili kako će se stvari riješiti same od sebe.
Vjerujemo u pravdu i pravosuđe, no cijena koju plaćamo za svoju vjeru i naivnost je jednostavno preskupa.
Ovo je priča o životu i o načinu na koji pojedinci stječu novac u Hrvatskoj, o kojem se inače javno ne govori.
Svi smo upoznati sa stanjem u našoj zemlji, ali nam je draže ne pričati o njemu. Baš kao i o pravom bolesniku, kojeg kada imamo u kući, izbjegavamo bilo kakav razgovor o bolesti, tako se i u našoj domovini izbjegava priča o zlu i korupciji koja vlada kao da ćemo time postići da toga nema.
Za napisati ovu priču potrebna je iznimna hrabrost i odvažnost koja autorici ove knjige ne nedostaje. Ovakve priče se inače zataškavaju, sakrivaju pod tepih, i nikad nitko se nije usudio ispričati ju glasno, a kamo li napisati na papir i objaviti. Doduše, nikad nitko ju i nije mogao ispričati, jer koliko znam, rijetki su do sada preživjeli ovakove situacije i nisam sigurna da li je tko imao snage preživjeti.
Uglavnom svi koji jednom uđu u ovo kolo, iz njega više ne izlaze. Ili završe na vješalima, otruju se, bace pod vlak, uguše plinom, ili odaberu neko brzo sredstvo za koje misle da će riješiti problem u koji su upali, ili kao krajnju opciju proizašlu iz samog očaja izaberu ubiti suprotnu stranu nadajući se izlazu iz situacije u kojoj se nalaze ili konačnim privlačenjem pažnje.
Izlaza na žalost često nema na način da potražimo za sebe pravdu ili pomoć od nadležnih institucija.Izlaz je samo u nama samima, i samo silan i nadljudski napor, poznavanje zakona, psiho logije ljudi i proučavanje svih mogućnosti koje su nam dane, kao i otpor koji pružimo može dati rezultat i pomoći nam da se izvučemo. Bitno je pri tome ostati normalan, zdrav i stabilan, jer nervozan čovjek čini gluposti i ne nalazi prava rješenja.
Kamatari, reketari i ucjenjivači su rak rana koja je duboko zahvatila tkivo u našoj državi, napravila metastaze u svim porama, i nikakva terapija, pa niti kirurški rez ovog trenutka ne može sanirati posljedice koje su nastale od kamatarenja, reketarenja i ucjena.
Iznaći izlaz iz ove situacije znači biti ludo hrabar, imati sreće, biti poseban, jedinstven, biti čudo. Jer samo se čudom može opisati činjenica da se iz žrvnja izađe nesamljeven i normalan.
No nisu samo kamatari zlo koje buja u Hrvatskoj. Tu su i sve ostale strukture, naročito osobe koje imaju pristup informacijama, koje su upućene u sve tajne građana i koje tim tajnama barataju kao izvorom i sredstvom zarade. Kad jednom posegnu za informacijama o vama, tada znajte da ste im poput lovine, na meti, i da neće prezati od ničega da vas uhvate u stupicu. Dovoljan im je vaš matični broj, vaša adresa, fotokopija osobne iskaznice, pa čak i samo vaš broj telefona ili mobitela da bi o vama saznali baš sve, a tada, kad sve znaju lako im je sve činjenice upotrijebiti onako kako njima najbolje odgovara.
Na žalost, zakon je tako složen da se većina njih ne boji posljedica, a s obzirom da su većina ucjenjivača u istom krugu, svi jedni druge podržavaju i medjusobno se štite.
Kriminalci su dobro povezani sa sudstvom, stečajnim upraviteljima, policijom, upraviteljima zatvora, odvjetnicima, svima jer zlatno je pravilo da je novac najčvršći most i ne postoje različitosti koje on ne može spojiti.
- 00:47 -
ponedjeljak, 08.03.2010.
I
ULAGANJE I VJERA U BUDUĆNOST
Svu našu zajedničku ušteđevinu sam uložila u tvrtku koja je odlično poslovala, smatrajući to savršenim ulogom u budućnost, kako svoju, tako i moje djece.
Bila sam mlada poduzetnica, proglašena za najbolju ženu poduzetnicu u RH, također među prvih pet poduzetnika u cijeloj državi, s najvećim porastom zaposlenih i ulaganjima u proizvodnju. Proizvodnja je napredovala, imovina se povećavala, radnici bili zadovoljni. Mjesečni promet poduzeća je bio zavidno visok, poduzeće je raslo i napredovalo i gotovo da nisam trebala osjećati strah od nekakvog rizika.
No tamo gdje ima zadovoljstva, ima i zavisti, a i gladnih usta koji su navikli jesti s punog stola.
Kroz kratko vrijeme počela su podmetanja. Žena u poslu, sama, nezaštićena, a u Hrvatskoj je "reket" već odavno posao broj jedan. Kažu da kad vrijednosne brojke premaše šest nula da više nema ni bratstva, ni prijateljstva, pa čak ni poznanstva. Svi se pretvaraju u tvoje neprijatelje.
Već sam napomenula da stvari ne izgledaju uvijek onako kako se na prvi pogled čine. Nad nekretninom u vlasništvu poduzeća prije punih deset godina pokrenut je ovršni postupak i upis založnog prava za dug star sad već osamnaest godina, a po kreditu koji nije bio moj dug niti tog poduzeća (radilo se o namještenom procesu) .
Godine povlačenja po sudovima i rješavanja sudskih sporova doslovce su iscrpile i poduzeće i moj privatni račun.
Sav privatni novac, osim ulaganja, trošila sam i na rješavanje sporova, i zatvaranje obveza u poduzeću koje sam preuzela ulaganjem vlastitih sredstava.
Kao zakonski zastupnik tvrtke, uz još jednog direktora sklopili smo ugovor o kupnji nekretnine i preuzimanju kreditne obveze sa bankom koja je već imala upisano založno pravo na nekretnini .
Načinjen je raskid ugovora o kreditu koji je glasio na pravnu osobu – prethodnog vlasnika nekretnine, a sklopljen novi okvirni ugovor temeljem kojeg se banka čije je založno pravo bilo upisano u prvom prvenstvenom redu trebala ponovno upisati na isto mjesto u teretovnici, ali ovaj put kao vjerovnik novog vlasnika nekretnine a koji je istu stekao valjanim pravnim poslom – kupoprodajnim ugovorom, preuzimanjem kredita i otplatom u iznosu od milion i dvjestotisuća maraka. Prijedlogu su bile suglasne sve stranke u postupku.
Uvidom u zemljišne knjige u Dugom Selu utvrđeno je da u z.k. ulošku u kojem su nekretnine upisane postoje upisi tereta dvije banke, jedne čiji je kredit preuzet za kupnju nekretnine, i drugi za koje je banka vjerovnik dala brisovno očitovanje jer je kredit u cijelosti podmiren.
No, prilikom uknjižbe vlasništva došlo je do problema koji prethodno nisu bili vidljivi u zemljišnim knjigama. Tek samostalnom istragom, i uvidom u spis došlo se do slijedećih saznanja.
Bivši vlasnik nekretnine tj. dužnik državne banke je bio prijatelj sa predsjednikom suda koji punih osam godina nije upisao založno pravo u korist banke koja je isplatila kredit još davne 1992 godine, i to s rokom dospijeća od tri godine, već je tek 2000 godine tj. osam godina nakon sklopljenog ugovora o kreditiranju i isplate, donio – zemljišno knjižno rješenje o ovršnom upisu založnog prava u kojem stoji da je isto primljeno u z.k. odjel 21. travnja a da je donešeno na temelju rješenja od 25. travnja?? iste godine. Rješenje nije dostavljeno niti jednoj stranci u postupku, niti je na njega bila dozvoljena žalba. U rješenju su navedeni netočni podaci o zemljišno knjižnoj čestici, no to nije spriječilo zemljišno knjižni odjel da po nalogu suda upišu hipetekarni zalog i to u korist vjerovnika bivšeg vlasnika nekretnine.
Zbog svog propusta sud se pravdao činjenicom da zbog komasacije zemljišne knjige nisu bile ustrojene no suprotno tome govori činjenica da su 1996 godine već pravomoćno bila upisana založna prava druge dvije banke koje također nisu obaviještene o promjeni stanja u zemljišnim knjigama i o povredi svojeg prava.
D
užnik je uz kredit dobio od državne banke i Plan otplate kredita sa „proizvoljnom kamatom“ – „posebni aranžman“ pa se nije niti uzbuđivao previše oko otplate.
Unatoč neprekidnoj blokadi žiro računa i trajnom nepodmirivanju obveza 1998 godine državna banka povlači akceptni nalog i deblokira njegov račun, a povlači se i prijedlog za stečaj dužnika.
Evo kratkog slijeda donešenih rješenja; Općinski sud u Dugom Selu prihvatio je 2000 godine u srpnju prijedlog za uknjižbu prava vlasništva novog vlasnika, predanog u svibnju 2000 godine kao osnovan i donio rješenje kojim određuje uknjižbu, brisanje prethodno upisanih hipoteka i upis novih na isto mjesto, te uknjižbu brisanja tražbine za kredit koji je otplaćen.
Rješenje je postalo pravomoćno također u srpnju 2000 godine, no do danas tj. do 2010 nije provedeno.
Točnije, sud je odmah proveo uknjižbu prava vlasništva u korist novog stjecatelja nekretnine, no ne i brisanje prethodno upisanog založnog prava i upisa novog, već je novim rješenjem odlučio o upisu založnog prava u korist državne banke za kredit iz 1992. godine iako je ovo prethodno donešeno, za brisanje tražbina, već bilo pravomoćno.
Založno pravo je upisano 21. travnja a donešeno temeljem rješenja od 25. travnja 2000 godine (bez dostavne naredbe i bez upute o pravnom lijeku) pa je temeljem zakonskih odredbi rješenje u ovakvoj formi ništavno jer je donešeno bez prava stranaka da se na njega očituju.
Vlasnik nekretnine nije imao pravo ustati brisovnom tužbom (odbijena je) iz razloga što brisovnu tužbu može podnijeti samo stranka čija su prava u trenutku upisa povrijeđena. Kako se istovremeno provodio i upis prava vlasništva, a rješenjem koje nije dostavljeno strankama je istovremeno upisano i založno pravo, prethodni vlasnik nije imao više ni interesa niti volje ustati brisovnom tužbom, jer je nekretninu prodao, dok novi vlasnik na to zakonski nije imao pravo.
U siječnju 2001 godine isti sud donosi Dopunu rješenja pod istim brojem kao i rješenje od 25. travnja 2000 godine a kojom dopunom nadopunjuje prethodno upisano založno pravo banke prema kojoj vlasnik nekretnine nema nikakvih obveza, i to dvostruko većim iznosom tj. povećava ga sa četiristotisuća maraka na osamstotisuća maraka.
I ovaj put sud propušta obavijestiti stranke, tj. donosi isto, samo nadopunjeno rješenje, odlučujući u njemu o povećanju iznosa zaloga, iako je dužnik nekretninu prodao, a upis prava vlasništva u korist novog vlasnika upisano je u zemljišne knjige još prije godinu dana pa je sud bio dužan ovo rješenje dostaviti svim strankama uključujući i vlasnika nekretnine. Ovo rješenje do danas nije nigdje zabilježeno u zemljišnim knjigama!!!
Rješenja o upisu založnog prava i Rješenje o dopuni rješenja o upisu založnog prava je sudac donio osam godina nakon što je kredit isplaćen dužniku, i godinu dana nakon što je vlasnik nekretnine postala druga pravna osoba.
U rujnu 2001 godine sud donosi Rješenje o ispravku dopune rješenja (sve pod istim brojem) kojim ispravkom osim što povećava iznos zaloga mijenja i raspored upisa u teretovnici na način da se ovi tereti upisuju ispred postojećih upisanih tereta, iako se dug po ovom založnom pravu uopće ne odnosi na vjerovnikovog dužnika, niti na vlasnika nekretnine??
Zakon o parničnom postupku jasno određuje odredbe koje se primjenjuju i na ispravljanje rješenja, pa je propisano da sudac pojedinac koji je donio rješenje može u svako doba pa i po službenoj dužnosti ispraviti pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa rješenja sa izvornikom, a koje u ovom slučaju ne postoje.
Sud prvog stupnja izrekom rješenja o ispravku ponovno meritorno odlučuje o prijedlogu vjerovnika tako da je rješenjem o ispravku donešena potpuno nova odluka o zemljišno knjižnom stanju, što ranijim odlukama suda uopće nije bilo niti suđeno.
Ovakom postupanjem suda povrijeđena je odredba Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da se pogreške u upisu koje se opaze nakon provedenog upisa mogu ispraviti po službenoj dužnosti, bez vođenja postupka za ispravak pogrešnog upisa, samo ako takav ispravak ne bi dovodio u pitanje već stečena prava niti bi dovodio u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige.
Na ovo rješenje je pravodobno podnešena žalba Županijskom sudu koja je uvažena 2003 godine, a rješenje na koje je žalba podnijeta ukinuto. Po ovom rješenju i uputama drugostupanjskog suda općinski sud nije do danas postupio.
Sva rješenja u zemljišno knjižnom postupku donešena po ovom nižem sudu imaju isti broj, a sud višeg stupnja utvrdio je da je prvo rješenje od 25. travnja 2000 godine ništavno jer je donešeno bez prava na žalbu, tj. bez prava da se stranke o njemu očituju, dok je ispravak rješenja iz 2001 godine (pod istim brojem) ukinut, pa dakle, niti jedno od opisanih rješenja ne postoji.
Unatoč jasnim zakonskim odredbama, i obvezi nižeg suda da donese novo rješenje sukladno uputama višeg suda, Općinski sud 2004 godine samo nadopisuje mehaničkom pisaćom mašinom rješenje staro 4 godine tj. (Pouku o pravnom lijeku) i opet ga ne dostavlja strakama u postupku (na rješenju nema dostavne naredbe), već samo poštom upućuje bivšem vlasniku nekretnine tj. dužniku, a koji je u međuvremenu brisan iz sudskog registra jer je nad njim proveden sumarni eliminacijski postupak.
Unutar tog perioda dok se po žalbama rješavalo na županijskom sudu, rješavalo se i o prijedlogu za ovrhu po prijedlogu državne banke, protiv ovršenika, njihovog dužnika, a koji je odbijen uz obrazloženje da založna prava na kojima ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog za ovrhu nisu upisana u zemljišne knjige već je o upisu založnog prava i prvenstvenom redu zasnivanja založnog prava ovrhovoditelja odlučeno rješenjem suda od 21. rujna 2001 godine a koje nije postalo pravomoćno, pa je stoga prijedlog za ovrhu valjalo odbiti do konačnog upisa založnog prava. Nakon pravomoćnosti i provedbe rješenja ovog suda kojim se odlučuje o upisu založnog prava, ovrhovoditelj može podnijeti novi prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika.
Na ovo rješenje je ovrhovoditelj tj. državna banka podnijela žalbu višem sudu koja je odbijena, a odbijen je i prijedlog za stečaj njihovog dužnika.
Iako je prethodno rješenje iz 2001 godine kojim se rješavalo o upisu založnog prava ukinuto rješenjem višeg suda, a neki žalbeni postupci se još uvijek vode pred županijskim sudom na temelju žalbe radi onog nadopisanog rješenja (isti broj kao i sva prethodna rješenja) a kojim se rješava potpuno ista stvar (prekršeno pravilo: „ne dvaput o istoj stvari“) to nije spriječilo ovrhovoditelja-„nevjerovnika“ da unatoč nepravomoćnom i nezakonitom upisu založnog prava, i ukinutom rješenju o upisu založnog prava po višem sudu, podnese novi prijedlog za ovrhu protiv „nedužnika“ o kojem je sud nižeg stupnja odlučio rješenjem i ovrha je ovaj pokrenuta iako je stanje u zemljišnim knjigama bilo jednako kao i prilikom prijedloga za ovrhu protiv njihovog dužnika, osim što je rješenje koje tada nije bilo pravomoćno, u međuvremenu i ukinuto, pa dakle, zakonski gledano, založno pravo nije niti upisano.
Na isto je pravodobno podnešena žalba.
Nekoliko dana kasnije, sud zaključkom upisuje zabilježbu ovrhe na nekretnini nedužnika, i o istom ne obavještava stranke, a tek nakon usmene intervencije pod istim brojem donosi i rješenje o zabilježbi ovrhe na koje je žalba dozvoljena??
No sva ova ispravljena, dopunjena, nadopisana i krivotvorena, a potom ukinuta i nepravomoćna rješenja ne sprečavaju ovrhovoditelja i sud da provode ovrhu na imovini nedužnika.
Prilikom očevida na terenu i pokušaja procjenjivanja nekretnine radi prodaje, sudskom vještaku i predsjedniku suda je novi vlasnik nekretnine zapriječio ulaz u tvornicu, a zbog čega se predsjednik suda pozvao na svoje zakonsko pravo da slijedeći put provede postupak uz prisustvo policijskih službenika, a upozorio nas je i na moguću zatvorsku kaznu zbog ometanja rada suda.
Nakon niza podnesaka i pritužbi Ministarstvu pravosuđa, pa i Općinskom državnom odvjetništvu (zbog krivotvorina i zlouporaba položaja suca) kao i posjeti Županijskom sudu i njihove intervencije, Općinski sud donosi u ožujku 2006 godine novo rješenje tj. Ispravak ispravka dopunskog rješenja. Ispravljano rješenje je nepravomoćno i ukinuto rješenjem Županijskog suda još 2003 godine, pa se ne može niti donositi ispravak ispravka dopune rješenja kada o prvom rješenju nije pravomoćno riješeno.
U sudskoj praksi nije niti poznat takav fenomen Ispravak ispravka dopune rješenja pa nije niti sasvim jasno što je sudac ovim rješenjima želio riješiti i temeljem kojeg zakona je postupao.
Iz upute drugostupanjskog suda proizlazi da je Općinski sud sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama bio dužan u zakonskom roku poništiti pobijano rješenje, novo rješenje o upisu založnog prava uputiti strankama, i to vlasniku nekretnine, pa tek nakon što se postupak po rješenju od 21.04.2000. pravomoćno okonča donijeti drugo rješenje koje će ovisiti o činjenicama koje će utvrditi u postupku.
No sudac nije postupio prema odredbama ZZK, kao niti prema uputama drugostupanjskog suda, pa niti stranka nije mogla sukladno zakonu u potpunosti štititi svoja prava.
S bivšim vlasnikom je predsjednik suda često odlazio na ručkove, a jednom godišnje i na skijanje, i doslovce nije bilo načina da se predsjedniku suda na razuman i normalan način ukaže na učinjene pogreške jer on o tome jednostavno nije želio ni slušati, dok su svi pisani podnesci završavali u ladici bez da se po njima postupalo. On je postupao upravo onako kako je odgovaralo njegovom prijatelju i državnoj banci, a odgovaralo im je da se problemi naprave knjižnom sljedniku nekretnine kako bi se stvorili uvjeti da se nekretnina proda u ovršnom postupku a bivši vlasnik bi je ponovno kupio, ovaj put neopterećenu kreditima.
Kako se radi o predsjedniku suda, unatoč raznim predstavkama, podnescima, prigovorima, tužbama, žalbama pa i ustavnim tužbama, stvari se nisu pomicale s mrtve točke.
Da bi se uopće pokrenuo bilo kakav postupak za odgovornost suca, prijedlog za suspenziju ili ispitivanje kaznene odgovornosti mora istaknuti predsjednik suda a ne građanin ili stranka, a kako se u ovom slučaju radilo upravo o propustima predsjednika suda, nije bilo nade da će on ikada odgovarati za nezakonitost u svom poslovanju i zlouporabu položaja jer normalno da neće prijaviti sam sebe za utvrđene nepravilnosti.
Iako je ovršenik, odnosno u kaznenom postupku oštećenik, podnio Kaznenu prijavu protiv sudaca koji su donosili ispravke, Ispravke dopuna, nadopune i dopisivanja rješenja, a potom i Prijedlog za stegovni postupak Državnom sudbenom vijeću, niti na jedno nije dobio očekivanu reakciju. Državno sudbeno vijeće je odgovorilo da nema namjere sudca da nanese štetu, te da upis hipoteke nije niti izvršen (a predsjednik suda provodi ovrhu!!!!) dok je Ministarstvo pravosuđa istaknulo da se svi predmeti rješavaju unutar zakonske forme i procedure???
Prilikom posjete Ministarstvu pravosuđa kojom prilikom sam pokazala rješenje nadopisano pisaćom mašinom, rečeno mi je „da sam ja nešto pobrkala“ i da takvo što sigurno ne može biti. Ipak je telefonski kontaktiran predsjednik suda koji je nešto rekao s druge strane, ali sigurno ne ništa lijepo, jer sam grubo odbijena.
Od Ministarstva je zatražena revizija svih spisa koji se odnose na ovu stranku, interveniralo se kod svih institucija od značaja, no predsjednik suda uvijek je znao zakočiti postupak.
Prolazile su godine, mijenjali su se ministri. Čak tri ministra pravosuđa, tri ministra financija, dva predsjednika države, i tri premijera su se promijenili ali na sudu je stanje ostalo nepromijenjeno.
Svi su bili obaviješteni o ovim nepravilnostima, većinu osoba od značaja sam osobno posjetila i ukazala na svoj problem. Neki su se čudili i lupali odmah „šakom o stol“ obećavajući hitnu intervenciju, dok se još mogu sačuvati radna mjesta, no nije se dogodio apsolutno nikakav pomak nabolje. Dapače, nakon što su mnogi bili informirani o ovoj situaciji samo se stanje još više pogoršavalo.
Razgovarala sam sa svakim tko god mi je mogao dati nekakav koristan savjet. Neprekidno sam tražila pravdu i čvrsto vjerovala da ću se uspjeti izboriti za nju.
Uspoređujući zakonske odredbe sa postupanjem suda vrtilo mi se u glavi jer se baš sve kosilo sa važećim zakonima.
- Nastavak u knjizi
NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE, Autor Veronika Vere
- 08:17 -
NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE
Autorica Veronika Vere napisala je knjigu u kojoj opisuje dugotrajan i težak put privatnog poduzetništva koji je isprepleten pogrešnim sudskim odlukama, podvalama, reketom, ucjenama, kamatarenjem. Zbog nefunkcioniranja pravne države, krivotvorenih i nezakonitih sudskih rješenja dospjela je do samog dna, a onda se poput Feniksa uzdigla i tražila rješenja u postojećim zakonima i propisima i uz pomoć prijatelja.
Puno puta su se ti prijatelji, na žalost, samo predstavili kao takvi, a u stvari su, poput svih ostalih, težili materijalnom, i da što više i što prije otmu.
U knjizi je opisana tužna i napeta stvarnost hrvatskog građanina, poduzetnika, žene, majke. Cijela knjiga odiše vjerom, jedinom stvari koja budi nadu u ovim teškim vremenima.
- 08:10 -
